Šta se dešava ako vaš paket izgori pre isporuke: Stručnjak objasnio ko plaća štetu i šta pokriva osiguranje
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborPožar koji je 25. avgusta izbio u magacinu kurirske službe D Express u Novom Sadu ponovo je otvorio pitanje o kojem verovatno retko razmišljamo dok čekamo da nam paket stigne na adresu - šta se dešava sa robom ako magacin u kojem se nalazi izgori?
Za sada nema dovoljno javno dostupnih informacija da bismo znali da li su i na koji način konkretne pošiljke bile osigurane, ali ovaj slučaj otvara nekoliko važnih pitanja iz ugla osiguranja.
Stručnjaci sa sajta Osiguranik.com dali su odgovore na njih.
Da li osiguran magacin znači da je osigurano i sve što se u njemu nalazi? Ko osigurava robu koja samo prolazi kroz magacin? I ko snosi rizik kada se na jednom mestu nalaze hiljade pošiljki različitih vlasnika?
Osiguran magacin ne znači automatski i osiguranu robu
Firma može da ima osiguranu zgradu od požara, ali to samo po sebi ne znači da je osigurano i sve što se u njoj nalazi.
Objekat, oprema i zalihe su različiti predmeti osiguranja. Ako firma želi da zaštiti robu koju drži u magacinu, potrebno je da odgovarajuće pokriće bude ugovoreno i za nju.
Kod požarnih rizika, prilikom prijave štete na zalihama, osiguravači mogu tražiti, između ostalog i dokumentaciju o robi i stanje zaliha u skladištu u trenutku nastanka štete.
I upravo tu dolazimo do komplikovanijeg dela:
Obaveza osiguranika da uredno dostavlja evidenciju zaliha tuđe robe koja se nalazi na stanju, definisanje maksimalne moguće sume osiguranja, spremnost osiguravača da preuzme takav rizik itd...
Šta kada se roba u magacinu menja svakog dana?
Za razliku od objekta čija se vrednost ne menja iz dana u dan, stanje u magacinu je dinamično. Roba svakodnevno ulazi i izlazi, pa zalihe koje danas vrede 10 miliona dinara već sutra mogu imati sasvim drugu vrednost.
Zato se kod osiguranja zaliha mora voditi računa o tome kako je ugovorena suma osiguranja i da li ona odgovara realnoj vrednosti robe koja može da se nađe u objektu.
Ako nastane velika šteta, nije dovoljno samo reći: „U magacinu je bila roba.“
Kako navode sa sajta Osiguranik.com, potrebno je da se dokaže šta se u njemu nalazilo i kolika je bila vrednost uništenih zaliha. Zato su ažurne evidencije, ulazne fakture i stanje zaliha važni mnogo pre nego što do štete dođe.
Kod kurirskih službi postoji još jedan problem: čija je to uopšte roba?
Kurirska služba može u jednom trenutku da ima hiljade pošiljki, ali ona najčešće nije vlasnik njihove sadržine.
Jedan paket pripada internet prodavnici, drugi fizičkom licu, treći drugoj kompaniji. Pošiljke dolaze i odlaze iz distributivnog centra tokom celog dana.
Zbog toga ovakva situacija ne može automatski da se posmatra isto kao požar u magacinu trgovca koji je vlasnik sopstvenih zaliha. U igru mogu da uđu različite vrste osiguranja - od osiguranja robe do osiguranja odgovornosti kompanije koja je robu preuzela.
Koje osiguranje bi se aktiviralo u konkretnom slučaju zavisi od ugovorenih pokrića, trenutka u kojem je šteta nastala, odnosa između učesnika i njihove odgovornosti.
A osiguranje robe u transportu?
Na prvi pogled deluje logično: paket putuje od pošiljaoca do primaoca, pa je reč o robi u transportu.
I zaista, na tržištu postoji osiguranje robe u transportu koje štiti od fizičkog gubitka ili oštećenja robe tokom prevoza. Takvo osiguranje najčešće ugovara vlasnik robe ili drugo lice koje ima interes da roba bude osigurana.
Međutim, kod robe koja se nalazi u magacinu stvari nisu uvek tako jednostavne.
Neka transportna pokrića mogu da obuhvate određene periode skladištenja u toku transporta, dok kod drugih pokriće može da prestane ili se promeni kada roba bude predata u skladište.
Gde se uklapa odgovornost kurirske ili logističke kompanije?
Postoji još jedan potpuno drugačiji princip.
Firma ne mora nužno da bude vlasnik robe da bi postojao rizik njene odgovornosti za robu koju je preuzela.
Na tržištu postoje, na primer, osiguranje odgovornosti drumskog prevoznika i osiguranje odgovornosti špeditera. Takva osiguranja ne štite "paket zato što postoji“, već odgovornost osigurane kompanije za gubitak ili oštećenje robe pod uslovima predviđenim polisom.
Kod pojedinih pokrića odgovornosti špeditera moguće je da se obuhvati i odgovornost tokom privremenog usputnog skladištenja robe.
Gde firme najčešće greše?
Velike štete obično pokažu koliko je važno da polisa prati način na koji firma zaista posluje.
Stručnjak za osiguranje imovine pravnih lica sa sajta Osiguranik.com, kaže da problem može da nastane ako je osiguran samo objekat, ali ne i roba. Isto tako, ukoliko ugovorena suma ne prati realnu vrednost zaliha, ako se pretpostavlja da osiguranje robe u transportu pokriva svako skladištenje tokom puta, ili ako firma čuva ili prevozi tuđu robu, a njena odgovornost za tu robu nije adekvatno pokrivena.
Slučaj požara u Novom Sadu pokazuje koliko je pitanje osiguranja robe složeno kada se u lancu između pošiljaoca i primaoca nalazi više učesnika. Zato odgovor na pitanje ko će i na koji način nadoknaditi štetu nije isti u svakoj situaciji - zavisi od vlasništva nad robom, odgovornosti učesnika i, na kraju, od toga šta je konkretno ugovoreno polisom osiguranja.
Kurir Biznis/Blic