Petra je majčina bolest spojila s pčelama, a danas proizvodi sedam tona meda: Na poklon dobio prvih pet rojeva, a sad ima 120 košnica
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborDa nema pčela, ne bi bilo ni života na planeti. A upravo želeći da produži život teško oboleloj majci, Petar Lukić iz Užica nabavio je 2004. godine prvih pet rojeva pčela i tako zakoračio u pčelarstvo.
Na dedovini u selu Stapari, udaljenom 11 km od Užica, danas njegov pčelinjak broji 120 pčelinjih društava, s kojih je pre nekoliko godina uspeo da ubere rekordnih sedam tona meda.
Iako mu to nije glavno zanimanje, već dodatni posao kojim se bavi cela porodica, nezaposlena supruga Dušica i dva sina školarca, Petar za Biznis Kurir ističe da nije daleko dan kad će pčelarstvo postati glavni porodični biznis.
Prvi rojevi na poklon
- Majka je bila bolesna od multiple skleroze i čuli smo za neki način lečenja koji se u Americi sprovodio pčelinjim ubodom. Od prijatelja smo na poklon dobili prvih pet rojeva da bismo probali da joj pomognemo i tako smo počeli da se bavimo pčelarstvom. Posle godinu dana majka je preminula jer je bolest bila uznapredovala, ali pčele su ostale i počeli smo malo-pomalo da proširujemo pčelinjak. I sad smo došli do broja od 120 pčelinjih društava - počinje priču Petar.
Pomoću dva pčelarska paviljona, on svoje pčele seli na pašu po celoj Srbiji.
- Za bagremovu pašu ih selimo u Šumadiju, u okolinu Rače i na padine planine Rudnik, a za drugi bargem ih vraćamo u okolinu Užica. Na livadsku pašu ih vraćamo u bazu u Stapare, a potom ih selimo na suncokretovu pašu u okolinu Kikinde. Posle te paše ih selimo u Stapare, gde zimuju, i tu od avgusta kreće priprema pčelinjih zajednica za zimu - objašnjava naš sagovornik.
Zavisno od toga kakva je paša, Petarova porodica iz pčelinjaka godišnje ubere od nekoliko stotina do nekoliko tona različitih vrsta meda.
- Prošle godine smo proizveli svega 450 kg bagremovog meda, a pre 10 godina uspeli smo da uberemo tri tone. On je najskuplji i najbolje se prodaje. Što se tiče suncokreta, tu je stabilnija paša i prinos se uvek kreće oko tri tone meda godišnje, dok livadska paša donosi između 500 do 1.000 kg - ističe Petar.
Redovni na sajmovima
Upravo zbog neizvesne paše i nestabilnog otkupa meda na veliko, Lukići su odlučili da povećaju asortiman proizvoda od meda i da ih plasiraju više na domaćem tržištu, uglavnom na sajmovima etno hrane i pića.
- Danas imamo negde oko 30 pčelinjih proizvoda. To su medne mešavine. Blizu sam toga da napustim posao i posvetim se pčelarstvu. Ali da bi se od pčelarstva živelo, morate da imate zaokruženu priču, što se tiče selidbe pčela, i objekat za ceđenje meda, koji smo već sagradili. Kupili smo svu potrebnu opremu, centrifuge, otklapač ramova, pumpu za med, centrifugu za medišne poklopčiće. Sve od opreme imamo, osim još nekoliko dizalica koje bi izuzele ljuski faktor, pošto je teško naći radnu snagu. I potrebno je da povećamo broj košnica, da imamo najmanje 300 da bismo samo od pčelarstva mogli da živimo - zaključuje Petar Lukić.