- Beograđanka na Prokopu pozajmila 500 dinara nepoznatoj ženi za kartu: Mislila da je prevarena, a onda je na veliki praznik usledio šok
- PREDSEDNIK VUČIĆ DANAS SA BOKSERSKIM ŠAMPIONIMA: Vučić sa osvajačima medalja u 11 časova
- UKRAJINA POKREĆE VOJSKU ROBOTA! Najavljena nova era ratovanja, na bojnom polju više se neće boriti ljudi: "Naša opklada je robotizacija rata" (FOTO/VIDEO)
- BORBA PREKINUTA ZBOG JEZIVE SCENE! Borac se srušio u oktagonu, rival odmah PRESTAO DA GA UDARA - usledila DRAMA kakva se ne pamti! (UZNEMIRIJUĆI VIDEO)
- "Hrvatska ima dobre delove, ali to nije to" Amerikanac prošao Srbiju od Subotice do Niša i sad ne želi da ode odavde: Jedna stvar ga posebno raspametila
- VEŠTAČKA INTELIGENCIJA RASTURILA ŽENOMRSCA SRDANOVIĆA: Da je u Belgiji rekao ženi "usta i č*ar zamenili uloge, ekspresno bi bio diskvalifikovan iz izborne trke!
- Vučić - ostavka na mesto predsednika Srbije: Počinje moćna kampanja - današnji Puls Srbije vikend, od 12.10
- NASLEDIO OČEVU TEZGU PRE 65 GODINA: I otad je čika Gojko na Đeram pijaci, svakog dana i uvek na istom mestu: Mušterije mi donose pivo, a žene štrudlu! (FOTO)
- Skinuli su to s njenog tela: Roditelji Hejden Penetijer napravili skandal zbog predmeta pokojne ćerke, morala da reaguje policija
Milo Đukanović - str. 9
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
Bio je premijer Crne Gore više puta (1991–1998, 2003–2006, 2008–2010, 2012–2016) i predsednik države (1998–2002 i 2018–2023).
Kao lider Demokratske partije socijalista (DPS), Đukanović je bio dominantna figura u crnogorskoj politici skoro tri decenije.
Bio je aktivan u komunističkoj omladini i jedan od vodećih ljudi socijalističke Crne Gore u periodu od 1989. do 1991. godine.
Na političkoj sceni pojavljuje se kao bliski saradnik Slobodana Miloševića, naročito tokom antibirokratske revolucije (1988–1989) i raspada SFRJ.
Kao predsednik Vlade Crne Gore tokom napada na Dubrovnik (1991-1992) snažno je podržavao blokadu i javno zastupao takvu politiku.
Godine 2000. uputio je izvinjenje Hrvatskoj zbog učešća u vojnim dejstvima protiv Dubrovnika.
U to vreme stao je uz tadašnjeg predsednika Crne Gore Momira Bulatovića u podršci Karingtonovom planu, što je rezultovalo referendumom o nezavisnosti 1992, na kojem se 96,76% izašlih glasača izjasnilo za ostanak u Jugoslaviji.
Od 1996. godine postepeno se distancirao od Miloševića i saveznih vlasti, napuštajući srpsko-crnogorski unionizam i okrećući se ideji crnogorskog etničkog nacionalizma, zasnovanog na posebnom identitetu i samostalnoj državi.
Ova promena dovela je do oštrog raskola sa Momirom Bulatovićem i podele unutar DPS-a.
Na predsedničkim izborima 1997. godine tesno je pobedio Bulatovića i preuzeo funkciju predsednika. Tokom NATO bombardovanja 1999. godine uspeo je da u dogovorima sa zapadnoevropskim državama postigne značajno smanjenje udara na teritoriju Crne Gore.
Usled sve dubljeg sukoba sa Miloševićem oko prekomernog štampanja novca, u Crnoj Gori je zamenio jugoslovenski dinar nemačkom markom.
Pred kraj svoje dugogodišnje vlasti, na kongresu partije najavio je oštriji politički kurs prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i zalagao se za podizanje statusa nekanonske Crnogorske pravoslavne crkve, koja je devedesetih registrovana kao nevladina organizacija.
Ova politika, zajedno sa kasnijim donošenjem Zakona o slobodi veroispovesti, izazvala je masovne litije, blokade puteva i široke proteste širom Crne Gore.

