- Beograd svim đacima isplaćuje po 20.000 dinara! Detaljni vodič za prijavu, a zna se i kad kreće isplata
- ČEDA I ACA DONELI DRASTIČNU ODLUKU O NJIHOVOM ZAJEDNIČKOM ŽIVOTU: Velika promena, ovo niko nije očekivao: Kos otkriva sve detalje
- PA, OVO NEMA NIGDE - IGRAČI MAURITANIJE U ŽESTOKOM KLINČU ZBOG DRESOVA ARGENTINACA! Pokazali zube Mesiju i ekipi, pa se UMALO POTUKLI ispred svlačionice (VIDEO)
- Čuveni pevač usvojio devojčicu pa joj maloletnoj napravio dete: Naterao je da abortira, uništio joj život, o tome je samo jednom govorio
- RANJENO 12 AMERIČKIH VOJNIKA U BAZI PRINC SULTAN! Iran gađao vojnu bazu SAD u Saudijskoj Arabiji, oštećeni i avioni, projektil iz Jemena pogodio Izrael! (VIDEO)
- PRIČA KOJA SLAMA SRCA! Ivana Šašić pokazala drugu majku svog sina! Pevačica se jedva izborila za život mezimca, ovo su detalji
- POMERANJE SATA MOŽE BITI OKIDAČ ZA INFARKT I ŠLOG: Kardiolog otkriva kako da se pripremite i zaštitite srce
- VLADE ĐUROVIĆ OSUO ŽESTOKU PALJBU! Legendarni Srbin razočaran posle bolnog poraza Zvezde: Udario po skoro svim igračima - samo je jednog poštedeo!
- Zubar mi je izvadio umnjake, sutradan sam počeo da štucam: Kad sam otišao na kontrolu završio sam na operacionom stolu
Milo Đukanović - str. 9
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
Bio je premijer Crne Gore više puta (1991–1998, 2003–2006, 2008–2010, 2012–2016) i predsednik države (1998–2002 i 2018–2023).
Kao lider Demokratske partije socijalista (DPS), Đukanović je bio dominantna figura u crnogorskoj politici skoro tri decenije.
Bio je aktivan u komunističkoj omladini i jedan od vodećih ljudi socijalističke Crne Gore u periodu od 1989. do 1991. godine.
Na političkoj sceni pojavljuje se kao bliski saradnik Slobodana Miloševića, naročito tokom antibirokratske revolucije (1988–1989) i raspada SFRJ.
Kao predsednik Vlade Crne Gore tokom napada na Dubrovnik (1991-1992) snažno je podržavao blokadu i javno zastupao takvu politiku.
Godine 2000. uputio je izvinjenje Hrvatskoj zbog učešća u vojnim dejstvima protiv Dubrovnika.
U to vreme stao je uz tadašnjeg predsednika Crne Gore Momira Bulatovića u podršci Karingtonovom planu, što je rezultovalo referendumom o nezavisnosti 1992, na kojem se 96,76% izašlih glasača izjasnilo za ostanak u Jugoslaviji.
Od 1996. godine postepeno se distancirao od Miloševića i saveznih vlasti, napuštajući srpsko-crnogorski unionizam i okrećući se ideji crnogorskog etničkog nacionalizma, zasnovanog na posebnom identitetu i samostalnoj državi.
Ova promena dovela je do oštrog raskola sa Momirom Bulatovićem i podele unutar DPS-a.
Na predsedničkim izborima 1997. godine tesno je pobedio Bulatovića i preuzeo funkciju predsednika. Tokom NATO bombardovanja 1999. godine uspeo je da u dogovorima sa zapadnoevropskim državama postigne značajno smanjenje udara na teritoriju Crne Gore.
Usled sve dubljeg sukoba sa Miloševićem oko prekomernog štampanja novca, u Crnoj Gori je zamenio jugoslovenski dinar nemačkom markom.
Pred kraj svoje dugogodišnje vlasti, na kongresu partije najavio je oštriji politički kurs prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i zalagao se za podizanje statusa nekanonske Crnogorske pravoslavne crkve, koja je devedesetih registrovana kao nevladina organizacija.
Ova politika, zajedno sa kasnijim donošenjem Zakona o slobodi veroispovesti, izazvala je masovne litije, blokade puteva i široke proteste širom Crne Gore.


