Slušaj vest

"Pare ko pare su, kako da kažem, đavolska stvar! Bez njih se ne može, ne možeš da kupiš ono glavno - život i zdravlje. Misle ljudi, ima para, pa se leči... nije to tačno... Uhvati te društvo, ponese te, ceo život kao dete nisam imala...teško sam živela, majka i otac razvedeni a s ocem sam živela. Moji nisu bili siromašni ali tata je bio muzičar, kafana, muzika, kocka, žene, bili smo siromašni s te strane, a s finansijske se trošilo... Otac je umro kad sam ja imala 9 godina i onda je nastao haos. Tad mi se majka moja vratila, tad sam je prvi put videla... Došla je godinu dana pred smrt oca, živeli su tada zajedno, a kad je umro ostale smo nas dve... Onda se i ona razbolela i umrla od raka, ostala sam sama, ja sam bila dete, bez primanja..., priča Vesna iz Šapca, gastarbajterka u Nemačkoj, svoju neverovatnu životnu priču koju je obeležio još neverovatniji događaj kada je našla 700.000 evra ispod kreveta i bez njih ostala u roku od samo godinu dana.

Kako je to uopšte moguće....

Vesna je, veli, odrasla u kafani. Tamo je počela da radi još sa 12-13 godina, kad su majka i ona ostale bez ikakvih primanja posle smrti oca. Majka je bila bolesna, nije mogla ništa i tako je Vesna morala da se snalazi kako zna i ume. Počela je prvo da pere čaše jer u tom uzrastu nije ni smela da radi...

- Svaki dinar dobro dođe, tako da sam ja već sa 12-13 godina radila jer sam morala da radim za sebe i majku... Tako sam upoznala jednu porodicu koja je bila dugo godina u Nemačkoj a kojima su i deca dan-danas u Nemačkoj i tako su oni mene, kako bih rekla, usvojili ali ne papirološki, ali onako "bićeš naša" i tako je i bilo..., priča Vesna.

 - Ja i dan-danas živim u toj kući, kod tih ljudi, nažalost oni su mrtvi... I ja sam u toj kući našla tih 700.000 evra, oni mi to nisu ostavili ili su možda i ostavili planski da ja to jednog dana nađem..., priseća se Vesna događaja iz svog života dostojnog holivudskog scenarija. 

- Ne bi niko ispod dušeka pod krevet stavio te pare. Bila sam u šoku, ne znam ni koliko je to para bilo... Svako normalan bi to prebrojao i rekao sad  ću da kupim ovo, sad ono... Ali cirka, bilo je para sigurno za jedno tri garsonjere, a možda za dobra dva stana... Bila je to 2017. godine...  

- Koliko je para kroz moje ruke prošlo za 44 godine mog života neko neće videti ni za ceo život, ni tuđih para, a kamoli svojih da ih broji... Ja prva nisam znala odakle su se te pare stvorile. I tako dan za danom, trošenje, provodi, društvo, svi su ti prijatelji dok imaš para i ljudi greše kad kažu imam prijatelja! Ne, nemaš ti prijatelja...

 - Svojom greškom sam ostala skroz bez para... da drugom pomognem, da dam drugom zadnje od sebe, da ja nemam, a da drugom pomognem jer sam smatrala da mi je to prijatelj ali se ispostavilo da nije... Onaj ko ostane uz tebe kad ti nemaš... a ostala sam, i nije me sramota da kažem, da nisam imala šta da jedem, da nisam imala za ogrev za zimu... A onda mi je ostalo prijatelja na prste jedne ruke...a pre toga ih je bilo, ih, pa ja ne znam! 

Porodica koja ju je usvojila bila je bogata, hteli su i kuću da joj ostave, a žena koja ju je usvojila davala joj je šta je poželela. I Vesna veli da je tu bila greška. Kad je ta žena umrla, Vesna nije znala sama sa osobom da upravlja, da vlada, pa dođe onaj ajmo tamo-vamo, život je jedan...

- Znači, ja, dok je ona bila živa, ja sam imala sve. E, to je mene bilo tad ponelo, a posle me odnelo, seća se Šapčanka.

 - Život jeste jedan, samo ga treba potrošiti na normalan i pametan način. Pare jesu da se troše ali treba ih iskoristiti kvalitetno, da sam ja to tad znala, ja bih danas bila svoj šef, svoj gazda, a ja plaćam piće i hranu za sve celo veče, kraljica sam bila...

Prepričala je i šta joj se desilo jednom prilikom kad je ostala u potpunom šoku...

- Taksista koji me je vozio preporučio mi je jednog kolegu da me vozi kad nije tu i tako upoznam taksistu Mladena. Ne volim ni da me svaki taksista vozi. I jednog dana dolazi čovek, "reno megan" karavan, i ja kažem: Munjo, odakle ti ovakav auto? A on meni: Pa od tvojih para!, kaže Vesna koja je tog trenutka ostala u neverici.

Gastarbajterka Vesna iz Šapca u Nemačkoj ispod kreveta našla 700.000 evra Foto: Youtube Printscreen/Auslenderi

Kako je i gde pronašla tolike pare

Ženu koja ju je bukvalno usvojila na reč, odgajila i dala sve, Vesna zove svojom mamom.

- Kad je mama umrla, pa 10 dana posle ja nisam ništa ni po kući radila, kažu i ne valja da se dira, i ja posle 7 dana hajde da posteljinu skinem sa dušeka, a imam onaj veliki francuski ležaj, onaj čaršav s gumom - i ja sam to digla i spustila, i vidim nešto u hartiju umotano. A ja se danima ne treznim i mislim priviđa mi se, pijanima se svašta priviđa... I odem, otvorim limenku... Posle dođem, drugi put podignem, treći put podignem - da, to su žive pare! Pare ko pare, uzmem u ruke... Sve bile novčanice po 100 i po 200 evra, jesu bili bogati, tri generacije u Nemačkoj...

- Kad sam videla tolike pare, pomislila sam kupiću nekretninu, a onda šta će mi. Nemam decu, nemam porodicu, kome ću... Nisam smela nikom ni da kažem, a svi su znali da dobijam para iz Nemačke za život. Odem sebi da kupim nešto, pa se sažalim, dam nekom drugom, pa te ponese, kupiš sebi patike pa ti žao kupiš i onom drugom...

 - Nisam dobro napravila i da sam sad s ovom pameti, sad bih stvarno znala kako da uložim, sigurno bih uzela dva stana, mogla sam i privatno osiguranje sebi da uplaćujem... Ja sam to iskreno da ti kažem s****la za godinu dana a da ništa krupno nisam kupila, a mogla sam dve kuće da kupim tu oko Šapca, komplet nameštene, tu je kuća 60.000-70.000-100.000 evra...

- Nikad se nisam udavala, dece nemam i sreća da je tako... A ako hoćeš nekog da oteraš od sebe, samo mu pozajmi pare, nećeš ga videti..., veli Vesna koja je imala 36-37 godina kad je sve nađene pare pod dušekom spucala na muziku i po kafanama.

I danas joj veli duguju, ima sigurno jedno 5.000-6.000 evra da joj vrate. 

Smrt majke ju je jako pogodila...

- Ja nisam htela da se treznim jer ja nisam mogla da shvatim da te žene više nema, da se ona nikad neće vratiti... Ja sam svaki dan 5 godina, svako jutro i svako veče, išla na groblje... Bila sam alkoholičar, priznajem, kaže Vesna kojoj je potom i jetra obolela od pića i koja se svojom voljom iz tog izvukla.

Kad je sve te pare spiskala, morala je da počne da radi iako nikad u životu nije radila niti je morala da radi...

- I na njivu sam išla...Pa na roštilju jedno dve godine a platu i ne dočekam, isto sam nastavila da živim, još luđe... 

Kurir.rs/Youtube Auslenderi