Slušaj vest

Uz iglu, konac i vešte ruke, nasmejani jorgandžija sa Dorćola nastavlja tradiciju starog zanata koji polako izumire. On jeste jorgandžija starog kova i svojim majstorstvom nastavlja zanatske veštine svog dede koji ga je uveo u posao. Ipak, pitanje je ko će ga naslediti.

U svojoj radionici u Venizelosovoj 22 u Beogradu, okružen jorganima, vunom, jastucima i šivaćim priborom, za stolom sedi jorgandžija Predrag Janković i strpljivo dovršava još jedan ručno rađen proizvod satkan od materijala, konca, uspomena i posvećenosti koja traje decenijama:

"Deda po majci, Živorad Ilić, uveo me u zanat", priseća se Predrag, dodajući da je kao dete često dolazio u njegovu radionicu da se igra. Kada je 1998. godine upisao fakultet, počeo je da mu pomaže: "Češljao sam vunu, parao jorgane i dušeke. Pomagao sam malo po malo, a deda mi je davao pare. I, on me ipak sa namerom naučio da radim ovaj zanat kako treba", kaže jorgandžija.

Jorgandžija Predrag Janković sa Dorćola zanat je učio od dede po majci i sve i danas radi ručno Foto: Zorana Jevtić

I dalje ručno radi

Nekada je jorgandžijski zanat bio mnogo zastupljeniji, sa brojnim radnjama koje su cvetale u našem glavnom gradu. Danas, međutim ovaj zanat predstavlja pravu retkost. Iako se u ovom poslu koriste mašine za rad, ono što pomenutog zanatliju sa Dorćola izdvaja jeste njegov predan ručni rad gde svaki proizvod dobija lični pečat majstora:

"Mašinski samo radim materijal za jorgane i dušeke, ali sve ostalo ručno, dakle, punim vunu i šijem, dalje doterujem rukama. Osim što prepravljam stare jorgane, radim i po narudžbini - kod mene ne možete odmah kupiti gotov proizvod, već ga je potrebno unapred poručiti", pojašnjava Predrag.

Jorgan kako važan deo devojačkog miraza

Nekada su se jorgani davali u miraz, danas je skroz druga priča - došla su nova vremana, neki novi jorgani: "Davali su se pre u okviru devojačkog miraza, jer nije bilo frižidera i zamrzivača na poklon, nego su se oni poklanjali. Što se tiče posla, ima ga povremeno, kako kad. Danas, u doba hiperprodukcije, izgubio se osećaj za pravi kvalitet. Ja mogu da kažem da jorgan koji napravim traje 40, 50 godina. Možda deluje skupo, ali s obzirom na vek trajanja, dođe džabe", naglašava i dodaje da se nekada od materijala koristio brokat, ali je to sada promenjeno:

"Pre se radilo sa brokatom, a saten se stavljao dole. Sada radim sa češkim damastom, prirodnim materijalom, zato što brokat više nije tako kvalitetan, a da spomenem se jorgani pune se vunom, pamukom ili perjem.

Kupci dolaze iz svih delova sveta

Kod njega dolaze mušterije sa svih strana, pa čak i iz daleke Kanade: "Dobijam povratne informacije, srećan sam i lepo je kad su mušterije zadovoljne i kad se jave. Dolazili su sa svih strana sveta, pa čak i iz Kanade", priseća se. Takođe, u svom višedecenijskom radu bilo je i raznih anegdota, pa je Predrag jednu podelio sa nama: "Došao je čovek naručio jorgan određenih dimenzija. Posle me pozvao, pitao me 'šta si mi ovo sašio'. Zatim je i došao u radnju vidno iznerviran". Ispostavilo se da je premeravao jorgan nekim polomljenim metrom te zato dimenzije nisu bile odgovarajuće: "Posle se izvinjavao, pa mu je i njegova žena bila kriva zbog toga", kroz smeh se prisetio.

Ko će nastaviti tradiciju

NJegov deda je radnju otvorio još 1978. godine, a kada se penzionisao, Predrag je preuzeo zanat. Ipak, pitanje ko će nastaviti ovu tradiciju ostaje otvoreno: "Imam dete, ali ne bih voleo da se bavi ovim poslom. Doduše, još je mali, ali ne verujem da će krenuti mojim stopama".

Kurir Biznis/RT.rs