Tajne srpskih galerija: U Srbiji se ovde okreću milioni, evo ko su zapravo kupci umetničkih dela kod nas i koliko je to isplativo ulaganje
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborPoslednjih godina, globalni trend tretiranja umetničkih dela kao legitimne i visoko profitabilne klase imovine polako pronalazi svoj put i do domaće javnosti. Dok se u svetskim metropolama slike i skulpture odavno nalaze u portfolijima ozbiljnih investicionih fondova, tržište umetnina u Srbiji i dalje predstavlja specifičan, u velikoj meri izolovan način investiranja. Ono funkcioniše između transparentnih aukcijskih prodaja, strogih pravila klasičnih finansijskih tržišta i krugova u kojima vladaju diskrecija i lična poznanstva.
Da bismo razumeli pravu dinamiku ovog kompleksnog tržišta, ko su zapravo kupci i da li se prosečnom građaninu isplati da svoj kapital usmeri ka platnima majstora, analizirali smo situaciju iz tri potpuno različita ugla, kroz vizuru iskusne aukcijske kuće, iz perspektive tradicionalnog finansijskog sektora i kroz realnost terenske prodaje umetnina.
Aukcijske kuće: Transparentan put ka zaradi
U sistemu koji je često obavijen velom tajne, aukcijske kuće predstavljaju najvidljiviji i najuređeniji segment trgovine umetničkim delima. Prema iskustvu Dejana Popovića, direktora aukcijske kuće MadlArt koja na domaćem tržištu posluje duže od 25 godina, primetan je ozbiljan rast interesovanja za ovakav vid poslovanja.
Ono što privlači kupce aukcijama jeste upravo ono što nedostaje ostatku tržišta, jasna pravila igre.
- Ljubitelji umetnosti se sve više prijavljuju za učešće na aukcijama, jer su shvatili da je to najpovoljniji i najtransparentniji način kupovine umetnina - objašnjava Popović za Biznis Kurir.
Profil današnjih kupaca prilično je kompleksan. Više to nisu isključivo kolekcionari sa višedecenijskim stažom. Kako navodi Popović, učesnici su najčešće iskusni kolekcionari, oni koji počinju da stvaraju svoje kolekcije, ali i investitori koji znaju da umetnička dela dobijaju sve više cene, pa je dobro ulagati u njih.
Sam proces formiranja cene na aukcijama predstavlja mehanizam koji rasvetljava stvarnu vrednost umetnine. Početne cene nisu proizvoljne, već se formiraju na osnovu višegodišnjeg iskustva, mišljenja stručnjaka za trgovinu umetninama, zainteresovanosti kolekcionara za pojedine autore i određene periode njihovog rada. Ipak, realno postavljena cena često je samo okidač za ozbiljan rast.
- Realne početne cene izazivaju interesovanje kupaca, pa dolazi do nadmetanja više licitanata, tako da cene skoče na aukciji i 2-3 puta više od početnih - ističe direktor MadlArta, dajući jasan zaključak o isplativosti ovakvih poteza:
- Nesporno je da ulaganje u umetnička dela predstavlja jedno od najpovoljnijih investicija na duži rok - zaključuje Popović.
Hladan tuš finansijskog sektora
Za razliku od atmosfere koja vlada u umetničkim krugovima, tradicionalni finansijski sektor na umetnine gleda sa malo više opreza, tretirajući ih kao specifičnu i nelikvidnu imovinu. Darko Dostanić, generalni direktor brokersko-dilerskog društva Prudence Capital a.d. Beograd, u razgovoru za Biznis Kurir jasno razgraničava klasične investicije od ulaganja u umetnost.
- U pitanju je vrsta alternativnog tržišta i svakako da postoji, ali je na našem području nedovoljno razvijeno - naglašava Dostanić.
Dok je građanima danas omogućeno da iz Beograda, putem brokera, potpuno legalno kupuju akcije svetskih tehnoloških giganata ili ulažu u fondove koji prate cenu zlata i bitkoina, tržište umetnina ostaje van radara institucionalnih finansija. Dostanić razume motive pojedinaca koji poseduju veći kapital da ulože ogroman novac u nekog poznatog slikara očekujući rast vrednosti, ali povlači jasnu paralelu sa ulaganjem u luksuzne satove ili oldtajmere, upozoravajući na logističke probleme.
Kada se ulaže u akcije, one postoje u digitalnim registrima. Fizička imovina, s druge strane, nosi opipljive rizike.
- Sutra može neko da je ukrade i da nestane - upozorava on na praktičnu stranu posedovanja skupocenog dela.
Ipak, on napominje da kod ovakvih kupovina čista finansijska računica često nije presudna, jer kupac umetnine ili sata u iste investira iz ličnih afiniteta, što klasična berza ne nudi.
Elita, kontakti i poseban krug ljudi
Da je ulazak u svet trgovine umetninama sve samo ne jednostavan, detaljno objašnjava Nevena Bojinović, stručnjak za prodaju umetničkih dela. Bojinović se u razgovoru za Biznis Kurir osvrnula na ulazak u svet prodaje, a ne kupovine, ističući da tržištem dominiraju veliki, etablirani igrači sa višedecenijskim iskustvom. Da bi galerija uopšte imala šansu za uspeh i privukla ozbiljnu klijentelu, njena lokacija mora biti na najprestižnijim beogradskim adresama, što zahteva ogroman početni kapital koji prosečan preduzetnik nema.
- Galerije moraju da se nalaze u centru grada, a veliki igrači su tu da bi se lako probio - objašnjava Bojinović.
Finansijski prag za kupovinu je podjednako visok, budući da umetnici svoja dela cene od jedne do preko deset hiljada evra. Zbog toga se prodaja retko oslanja na slučajne prolaznike, već isključivo na umrežavanje sa najbogatijim slojem društva.
- Sve se vrti oko kontakta sa ključnim ljudima, jer smo mi malo tržište - kaže Bojinović.
Napominje da je zbog toga ciljna grupa u Srbiji izuzetno uska i ograničena prevashodno na imućne biznismene, ali i pripadnike estrade. Prodaja se retko dešava slučajnim ulaskom u galeriju, ona je rezultat umrežavanja i direktnih ponuda, poput ciljanog opremanja luksuznih korporativnih kancelarija.
Kada je reč o rastu vrednosti, pravila su specifična. Cena ne raste sama od sebe, neophodno je ozbiljno ulaganje u marketing i stalno prisustvo umetnika u javnosti. Ipak, Bojinović primećuje da se najoštriji rast vrednosti dela po pravilu dešava u trenutku kada umetnik premine. Ograničenost opusa i nemogućnost stvaranja novih dela tada postaju glavni generatori cene.
- Onog trenutka kada umetnik premine, odnsno nije više sposoban da proizvodi dela, tada vrednost dela počinje da raste - precizira Bojinović.
Evropska blokada i strah od transparentnosti
Trenutna faza razvoja domaćeg tržišta umetnina zahteva dalje usklađivanje zakonske regulative kako bi se uspešnije povezalo sa međunarodnim tokovima novca. Zbog postojećih globalnih finansijskih ograničenja i nedostupnosti određenih platnih procesora, domaće galerije i umetnici se i dalje susreću sa izazovima pri prodaji na stranim platformama. Bojinović napominje da i složene administrativne i carinske procedure, čiji je primarni cilj zaštita domaćeg kulturnog blaga, trenutno usporavaju izvoz i ponekad demotivišu strane kupce.
Bojinović kaže da se na domaćem tlu radi na donošenju zakona koji bi sistemski regulisali ovo tržište i uveli više standarde poslovanja. Kako kaže, ovaj važan korak ka punoj transparentnosti, koji podrazumeva i prijavu vlasništva nad umetninama, trenutno nailazi na otpor iz samog jezgra tržišta, pretežno od strane krupnog kapitala koji se sporije prilagođava novim, otvorenijim pravilima
- Kupac ne želi da se zna da on ima taj novac. Sve je i dalje obavijeno jednim velom tajne - objašnjava Bojinović.
Tržište umetničkih dela u Srbiji pruža ozbiljne mogućnosti, ali samo za one sa velikim kapitalom i pravim informacijama. Iako aukcijske kuće beleže rast interesovanja i potvrđuju isplativost umetnosti na duge staze, finansijski sektor opravdano upozorava na rizike fizičkog čuvanja. Istovremeno, situacija na terenu pokazuje da je trgovina umetninama i dalje delimično zatvorena i odsečena od globalnog tržišta barijerama koje domaće umetnike ostavljaju zarobljene u uskim, lokalnim okvirima.
Biznis Kurir