Novčanik

Tajna operacija koja traje decenijama: Ko štampa savršene lažne dolare, na meti i ove novčanice evra

Shutterstock
Apoeni od 20 i 50 evra najčešće se falsifikuju i zajedno čine više od 75 odsto svih povučenih lažnih novčanica, dok SAD ima problem sa novčanicom od 20 dolara koja se najčešće falsifikuje.

Falsifikovanje novca je jedna od najstarijih kriminalnih aktivnosti u ljudskoj istoriji, ali je u 21. veku dobilo novu dimenziju: od garažnih štamparija do državnih fabrika, od organizovanog kriminala do diplomatskih torbi.

Prema procenama američkog Ministarstva finansija, u opticaju se u svakom trenutku nalazi između 70 i 200 miliona dolara u lažnim novčanicama, pri čemu na svakih deset hiljada pravih dolara dolazi jedna falsifikovana novčanica.

Globalna slika, međutim, razlikuje se u zavisnosti od valute i geografije. Zaplene su stalne, a Europolova operacija DECOY III u februaru 2026. sprečila je ulazak u opticaj oko 1,2 milijarde evra falsifikovanog novca, pri čemu su policijske i carinske službe iz 18 zemalja presrele više od sedam miliona lažnih novčanica i kovanica namenjenih evropskom tržištu.

Pored ovako velikih zaplena, Evropska centralna banka poslednjih godina beleži znatno povoljniju situaciju. U 2024. godini povučeno je 554.000 falsifikovanih evro novčanica iz opticaja, što iznosi 18 falsifikata na milion autentičnih novčanica što je izuzetno nizak nivo u poređenju sa godinama nakon uvođenja evra.

Foto: Kurir.rs/Mihajlo Pavlović

Apoeni od 20 i 50 evra najčešće se falsifikuju i zajedno čine više od 75 odsto svih povučenih lažnih novčanica. Pad broja falsifikovanih novčanica povezuje se i sa brzim širenjem beskontaktnog plaćanja u Evropskoj uniji.

U Sjedinjenim Državama situacija je složenija, delimično i zbog izuzetne globalne rasprostranjenosti dolara. Novčanica od 20 dolara najčešće se falsifikuje u unutrašnjem opticaju u SAD-u, dok je novčanica od 100 dolara najpopularnija meta falsifikatora u inostranstvu.

To nije slučajnost, američki dolar je de facto globalna rezervna valuta, a njegov opticaj daleko prevazilazi američke granice. Gde god ima dolara, ima i falsifikata. Ali ni izdaleka svi falsifikati ne nastaju u improvizovanim štamparijama.

Severnokorejski "dolari"

Najsloženija i geopolitički najvažnija priča u ovoj oblasti vezana je za Severnu Koreju. Prema navodima severnokorejskih begunaca, Kim Jong-Il je lično krajem 1970-ih naredio da se sve tajne operacije režima finansiraju falsifikovanim američkim dolarima, sa dvostrukim ciljem: finansiranjem severnokorejskih operacija i ekonomskim ratovanjem protiv SAD-a.

Rezultat je bila novčanica koja je ušla u legendu takozvani "superdolar".

Od 1989. godine Severna Koreja štampa lažne američke dolarske novčanice na industrijskom nivou, koristeći profesionalne štamparske prese kojima postiže izuzetno visok nivo preciznosti. Lažne novčanice su toliko kvalitetne da su se pokazale teško uhvatljivim na međunarodnom tržištu.

Cilj programa bio je prikupljanje sredstava za nuklearni, hemijski i raketni program zemlje, a inicijativa je, prema procenama istraživača, vođena direktno sa vrha režima zbog svoje veličine i složenosti.

Američke službe su do sada zaplenile oko 50 miliona "severnokorejskih dolara". Međutim, visok kvalitet tih novčanica, a ne njihova količina, predstavlja glavnu brigu. Interpol je 2006. izdao posebnu "narandžastu obaveštenje" o superdolaru, upozoravajući policije širom sveta.

Foto: Shutterstock

 Distribucija lažnih novčanica odvijala se sofisticiranim kanalima. Prema navodima jednog begunca, u severnokorejskoj ambasadi u Moskvi falsifikovane novčanice mešaju se sa pravim dolarima u odnosu jedan prema jedan, pri čemu većina diplomata i sama nije svesna da prima lažne novčanice.

Krajem 2009. godine Severna Koreja je proširila operaciju i počela da štampa falsifikovane evro novčanice od 200 evra, koje su se prodavale po 75 dolara po komadu i puštane u opticaj u istočnoj Evropi.

Vlade širom sveta odgovorile su nizom mera. SAD je 2013. pustio u opticaj redizajniranu novčanicu od 100 dolara sa trodimenzionalnom sigurnosnom trakom, bojom koja menja nijansu pod uglom i mikro štampanim tekstom koji je izuzetno teško reprodukovati.

ECB pak kontinuirano unapređuje seriju evra kako bi se otežalo falsifikovanje. Ipak, u prvoj polovini 2024. Nemačka je zabeležila porast od 19 odsto u broju otkrivenih falsifikovanih kovanica, što pokazuje da falsifikovanje nije ograničeno samo na papirne novčanice.

Pored državnih i policijskih mera, u borbu je ušla i tehnologija. Najnovija pretnja dolazi u obliku takozvanih "supernovčanica" nove generacije - izuzetno sofisticiranih falsifikata izrađenih visoko rezolucionim 3D štampanjem i manipulacijom slike uz pomoć veštačke inteligencije, koje je sve teže detektovati.

Kao odgovor, AI algoritmi i sistemi mašinskog učenja sve više se integrišu u opremu za proveru valuta, što omogućava prepoznavanje obrazaca u realnom vremenu i kontinuirano usavršavanje detekcije.

Kraj novčanica

Dugoročno, međutim, sve je glasnija rasprava o tome da li će sama priroda novca učiniti falsifikovanje fizičkih novčanica manje relevantnim.

Svarup Gupta, vodeći analitičar za finansijske usluge u Economist Intelligence Unit-u, istraživačkom odeljenju The Economista, bez ustručavanja govori o suštinskoj promeni:

- Čak i sada, širom najvećeg dela planete, gotovina je definitivno još uvek kralj i nastavlja da bude glavni način plaćanja, ali postoje različite procene koje pokazuju da bi, kao način plaćanja, gotovina mogla pasti na svega 5 odsto do 2035. godine.

Foto: Shutterstock

 Ekonomista Esvar Prasad sa Cornell univerziteta, autor knjige "Budućnost novca", jedan je od najistaknutijih stručnjaka koji veruje da dolazi kraj novčanicama. On predviđa da će kombinacija kriptovaluta, stabilnih kovanica, digitalnih valuta centralnih banaka i ostalih digitalnih platnih sistema dovesti do "propasti fizičkog novca".

Ali i taj scenario nosi sopstvene rizike. Gupta upozorava da digitalizacija plaćanja ima duboke implikacije za privatnost:

- Gotovina je bila jedini potpuno anoniman način čuvanja i razmene vrednosti. Digitalna plaćanja su to okončala, što je dovelo do višestrukih zabrinutosti oko privatnosti, ko poseduje podatke, ko ih deli i koje vlasti mogu pristupiti kojim delovima podataka.

Dok se rasprava o digitalnoj budućnosti novca vodi u predvorjima svetskih finansijskih institucija, borba protiv falsifikata odvija se u potpuno drugačijim kulisama – od severnokorejskih fabrika za štampu do evropskih organizovanih kriminalnih grupa, od garažnih printera koje koriste tinejdžeri do diplomatskih torbi sa mešavinom pravih i lažnih novčanica.

Fizički novac možda polako ustupa mesto digitalnim alternativama, ali dok traje ostaje poprište jednog od najdugotrajnijih sukoba između država i kriminalaca.

A taj sukob, sve dostupnija tehnologija štampe s jedne strane i sve sofisticiraniji sigurnosni elementi s druge, podseća na trku u naoružanju koja nema kraja.

Biznis Kurir/Mondo