Marjana Davidović, generalna direktorka Nestlé Srbija: Regenerativna poljoprivreda - budućnost koja čuva i zemlju i ljude
Dok se domaća javnost bavi svakodnevnim izazovima u agraru i nedavnim protestima, u tišini se odvija transformacija koja bi mogla da reši suštinski problem srpske zemlje: njenu degradaciju. Kompanija Nestlé Srbija jedan je od pionira u uvođenju regenerativne poljoprivrede, modela koji ne samo da čuva plodnost zemljišta već direktno utiče na konkurentnost domaćih proizvođača na globalnom tržištu.
O ovoj temi, ali i o apsurdima regulative koji koče donacije hrane, razgovarali smo s Marjanom Davidović, generalnom direktorkom Nestlé Srbija.
Dok cela Srbija priča o protestima i tekućim problemima poljoprivrednika, o investicijama u regenerativnu poljoprivredu govori se tek "stidljivo". Možete li nam pojasniti zašto ste izabrali baš ovaj put, šta on donosi poljoprivrednicima i šta zapravo Nestlé očekuje od te investicije?
- Regenerativna poljoprivreda je skup praksi koje poljoprivrednici koriste kako bi poboljšali kvalitet zemljišta, obezbedili kvalitetan plod i razvili bolji biodiverzitet, ali pre svega - zaštitili zemlju od degradacije. To je problem koji je veoma rasprostranjen, čak i u Vojvodini, gde imamo najkvalitetniju zemlju. Odlučili smo se na ovaj korak jer klimatske promene uzimaju danak. Na globalnom nivou, naša kafa i kakao su već potpuno iz obnovljivih izvora, a istu priliku smo videli i u Srbiji. Želimo da sastojci za naše lokalne brendove, koji se proizvode u Surčinu, budu domaći i uzgajani na ovaj način.
To zvuči kao dugoročna sigurnost za vas, ali kakvu konkretnu korist od toga ima prosečan srpski poljoprivrednik koji se bori s tržištem?
- Korist je višestruka. Pored saradnje s nama, oni dobijaju "ulaznicu" za velike svetske korporacije, posebno one iz EU, ka kojoj smo mi kao tržište orijentisani. U budućnosti će se u svakoj ESG mapi i agendi održivosti tražiti isključivo takvi sastojci. Mi im kroz ovaj program pružamo edukaciju - zajedno učimo kako se određene kulture gaje i koji su benefiti. Time postaju konkurentniji na globalnom nivou.
Spomenuli ste da u ovaj "pul" novih, modernih poljoprivrednika može da uđe gotovo svako. Šta je to što jedan domaćin mora da ispunjava da bi uopšte počeo razgovor s vama? Postoje li strogi preduslovi?
- Prva i osnovna stvar, koja nigde ne piše kao formalni propis, jeste otvorenost za drugačiji vid uzgoja u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu. Dakle, spremnost da se uči i eksperimentiše. Pored te otvorenosti i upornosti, neophodni su određeni standardi kvaliteta i procesa rada. To uključuje i socijalnu komponentu ESG-a: korektan odnos prema zaposlenima na farmama i strogo poštovanje ekoloških standarda zemlje.
Ako govorimo o širem društvenom uticaju, dolazimo do velikog paradoksa. Statistike kažu da stotine hiljada ljudi u Srbiji gladuju, dok se vi kao veliki donator hrane suočavate s rigidnom regulativom. Gde je zapelo?
- Tako je, to je veliki izazov. Najveći proizvođači hrane i maloprodajni lanci su se udružili s jasnim zahtevom: ukidanje PDV-a na donacije hrane. Danas je, paradoksalno, često jeftinije uništiti i baciti hranu nego je donirati. Velike kompanije poput naše su se kroz ESG agendu obavezale na odgovornost, pa mi to radimo iako nam je to skuplji put, ali za manje proizvođače to je nepremostiva prepreka.
Šta je rešenje koje nudite državi? Postoji li jasan predlog na stolu koji bi to promenio preko noći?
- Predlog je već poznat i on je na stolu. Naš apel je da se tema ponovo aktuelizuje. Odricanjem od malog dela priliva u budžet, kroz taj PDV, država može direktno doprineti da ogromne količine hrane, umesto na deponijama, završe kod onih kojima je najpotrebnija. To je win-win situacija za sve.
Biznis Kurir