Stefan je za otkaz iz kompanije ovog giganta saznao iz novina! Preko noći ukinuli 50.000 radnih mesta: "I moj otac je tamo radio, umro je čim se penzionisao"
U četvrtak popodne, ispred "Kapije 17", glavnog ulaza u fabriku i srce "Folksvagena" (VW) u Volfsburgu, gde radi oko 60.000 ljudi, smene se smenjuju. Stotine radnika izlaze, dok isto toliko ulazi u pogone. Atmosfera je napeta – vest o ukidanju 50.000 radnih mesta odjeknula je širom fabrike. Dok novinari "Bilda" pokušavaju da uhvate reakcije zaposlenih, većina samo kratko pogleda ili okrene glavu; neki odmahuju rukom, dok neki šapatom kažu: "Bolje ne." Ipak, jedan čovek se zaustavlja: Stefan B., star 54 godine.
"Nemam straha. Ispričaću vam kako se osećam!" – kaže on odlučno.
Stefan već 36 godina svakodnevno dolazi na posao autobusom iz sela Ajšot, udaljenog oko 12 kilometara, sa svega 800 stanovnika. Njegova radna nedelja traje 40 sati, a neto plata iznosi oko 2.600 evra. Još pre nedavno, život zaposlenih u "Folksvagenu" bio je stabilan i siguran. Međutim, ova nedelja sve je promenila i uzdrmala.
Vest o ukidanju 50.000 radnih mesta Stefan je saznao iz medija. "Ne, interno nam niko ništa nije rekao," priča. "Saznao sam preko radija, televizije, Fejsbuka." Ovo ga je pogodilo duboko. Njegova porodica radi za "Folksvagen" već dve generacije.
Stefan poziva novinare u svoju montažnu kuću, koju je njegov otac Norbert, zidar po struci i bivši radnik VW-a, sam sastavio. Norbert je u fabrici proveo 25 godina, između ostalog kao kranista. Danas Stefan u toj kući živi sa sestrom – pravi primer "VW kuće" kupljene od plate i smenskog rada.
"Otac je radio ceo život," priseća se Stefan. "Čim je otišao u penziju, umro je od moždanog udara sa samo 57 godina."
Stefan je svoj put u VW-u započeo sa 16 godina, kada je krenuo na obuku za mehaničara proizvodnje. "Tada je atmosfera bila sjajna," kaže on. "Prvo sam sklapao 'Golf', kasnije 'Tiguan'."
Već deset godina radi u odeljenju "Supermarket", gde se komisioniraju sitni delovi – baterije, obloge i sve što ide na proizvodnu liniju. Ipak, od kada je objavljeno masovno smanjenje broja zaposlenih, atmosfera u fabrici je "više nego deprimirajuća". "Svako se pita: Ko je sledeći?" – kaže Stefan.
"Još uvek smo potrebni," dodaje, "ali šuška se da bi za dve, tri godine sve moglo da nestane." Razlog navodno leži u prebacivanju poslova na spoljne firme, ali koliko je u tome istine – ne zna se. Čak i sama trenutna situacija izaziva dovoljno zabrinutosti. Stefan potom izgovara rečenicu koja odražava stanje duha mnogih u Volfsburgu:
"To me čini tužnim. Ali ne možemo to da promenimo."
Kurir/Bild