Moj biznis

Ivanov kulen jedu i na Grenlandu, ali i tamo gde je toplije: Njegovi proizvodi iz Banata osvojili i Madagaskar, a mnogi su mu se podsmevali

Jerome Cid / Alamy / Profimedia
Ivan Relotić posvetio se poljoprivredi i stočarstvu, a priliku da probaju kulen koji on proizvodi imali su ljudi i na drugim kontinentima.

Ivan Relotić (34) više od deset godina radio je kao vozač kamiona, tokom kojih je prešao preko 1,6 miliona kilometara i obišao brojne zemlje, od Rusije i Turske, do Gruzije i Azerbejdžana.

Ipak, posle dugogodišnjeg života na putu, odlučio je da promeni pravac i napusti nomadski način života, kako bi se posvetio razvoju poljoprivrednog gazdinstva u Banatu. Vratio se u svoje rodno selo Podlokanj, u opštini Novi Kneževac, koje broji oko 700 stanovnika. Kako kaže, pokušao je da pronađe sebe u, kako ga opisuje, nametnutom svetu, ali je brzo shvatio da je njegov centar sveta upravo Podlokanj.

Od kabine kamiona do polja i gazdinstva

Kao profesionalni vozač, Relotić je prešao više od 1,6 miliona kilometara, ali je na kraju odlučio da se vrati poljoprivredi i stočarstvu.

- Počeo sam da se bavim poljoprivredom i stočarstvom, jer mi je važno da jedem domaća jaja, da berem neprskano voće i povrće i da na trpezi imam domaću slaninu. Razvio sam proizvodnju kulena vrhunskog kvaliteta, što su ljudi prepoznali, pa posao ide dobro i od toga može pristojno da se živi - kaže Relotić.

Uspeh uprkos sumnjama

Na početku, kako navodi, okolina je bila sumnjičava prema njegovoj odluci, a bilo je i podsmeha, jer su mnogi smatrali da neće uspeti.

- Bio sam uporan i postepeno sam ulagao u gazdinstvo. Danas mogu da kažem da je moj proizvod stigao na sve kontinente. Priliku da probaju banatski kulen imali su ljudi u Australiji, na Madagaskaru, pa čak i na Grenlandu - ističe Ivan.

Život na selu postoji, ali zahteva trud

Relotić poručuje da život na selu i te kako ima perspektivu, ali da zahteva strpljenje i upornost.

- Ja sam živ primer da je to moguće, ali ništa ne dolazi preko noći. Potrebno je mnogo rada kako bi se stvorilo okruženje u kojem se čovek oseća sigurno i zadovoljno - kaže on.

Rad na gazdinstvu, objašnjava, zavisi od sezone i praktično nikada ne prestaje. U proleće se priprema bašta i obavlja sadnja, leti počinje tov svinja, jesen je rezervisana za berbu plodova i njihovo konzerviranje za zimu, dok potom sledi svinjokolj.

- Obaveza ima preko glave, ali, za razliku od gradskog života, nemam probleme sa parkingom, zagađenim vazduhom, bučnim komšijama, saobraćajnim gužvama i nervozom za volanom - zaključuje Relotić.

Biznis Kurir/Dnevnik.rs