Propalo više od 600 firmi samo u Beogradu: Evo kakva je subina radnika kad preduzeće ode u stečaj
Najviše stečajeva u Beogradu zabeleženo je u oblasti nespecijalizovane trgovine na veliko – čak 54. Sledi izgradnja stambenih i nestambenih zgrada sa 41 stečajem, potom konsultantske aktivnosti u vezi s poslovanjem i upravljanjem sa 23, kao i ostali nepomenuti specifični građevinski radovi sa 15 postupaka.
Među delatnostima koje su se takođe našle na ovoj listi su i restorani i pokretni ugostiteljski objekti, u kojima je otvoreno 10 stečajnih postupaka.
Prema podacima bonitetne kuće CompanyWall, na samom kraju 2025. godine u Beogradu je bilo ukupno 608 stečajnih postupaka, a najčešći razlozi za pokretanje stečaja uglavnom su vezani za trajniju nesposobnost plaćanja.
Šta kaže poreski savetnik?
Stečajni postupak u Srbiji predstavlja jedan od najznačajnijih mehanizama za rešavanje finansijskog kolapsa privrednih subjekata, ali i proces koji sa sobom nosi brojne pravne, ekonomske i socijalne posledice. On se ne pokreće automatski, već isključivo na osnovu formalnog predloga koji sudu mogu podneti poverilac, sam dužnik ili likvidacioni upravnik.
Glavni uslov za otvaranje stečaja jeste postojanje makar jednog zakonom propisanog stečajnog razloga.
Poreski savetnik Milan Radošević objašnjava da se trajna nesposobnost plaćanja dešava onda kada stečajni dužnik ne uspeva da izmiruje svoje novčane obaveze u roku od 45 dana od dana njihovog dospeća, ili kada u potpunosti obustavi sva plaćanja u neprekidnom periodu od najmanje 30 dana.
- Upravo ovi rokovi predstavljaju kriterijume na osnovu kojih sud procenjuje da li je dužnik trajno nelikvidan, a ne samo privremeno suočen sa problemima u poslovanju - navodi Radošević.
Pored trajne, zakon poznaje i takozvanu preteću nesposobnost plaćanja. Reč je o situaciji u kojoj još nije došlo do potpunog zastoja u izmirivanju obaveza, ali okolnosti jasno ukazuju na to da stečajni dužnik verovatno neće moći da ispuni već postojeće novčane obaveze kada one dospeju. Ovaj institut omogućava da se stečajni postupak pokrene i pre nego što nastane potpuni finansijski slom, čime se, makar u teoriji, ostavlja prostor za kontrolisano rešavanje problema i eventualnu reorganizaciju.
Prezaduženost
Još jedan zakonom propisan stečajni razlog jeste prezaduženost, odnosno stanje u kome je ukupna imovina stečajnog dužnika manja od njegovih obaveza.
- U takvim okolnostima, čak i da dužnik u datom trenutku redovno izmiruje deo obaveza, jasno je da raspoloživa imovina ne može da pokrije dugove, što dugoročno vodi ka nemogućnosti opstanka. Kao poseban razlog za otvaranje stečaja zakon navodi i nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije, kao i situacije u kojima je plan reorganizacije izdejstvovan na prevaran ili nezakonit način - pojašnjava propise poreski savetnik.
Iako se u javnosti često stiče utisak da je stečaj rasprostranjen u svim sektorima privrede, podaci bonitetne kuće CompanyWall za 2025. godinu pokazuju da postoje delatnosti u kojima je broj stečajnih postupaka minimalan.
Tako su u prethodnoj godini samo po jedan stečaj zabeležile uslužne delatnosti u gajenju useva i zasada, proizvodnja ostalih hemijskih proizvoda, proizvodnja derivata nafte, štampanje novina, kao i proizvodnja hleba, svežeg peciva i kolača.
Ovi podaci ukazuju na to da pojedini sektori, uprkos opštim ekonomskim izazovima, uspevaju da zadrže stabilnost ili barem izbegnu masovnija finansijska posrnuća.
Sam stečajni postupak, prema Zakonu o stečaju, može se sprovoditi na dva osnovna načina – bankrotstvom ili reorganizacijom. Stečaj bankrotstvom podrazumeva unovčenje celokupne imovine stečajnog dužnika i namirenje poverilaca iz tako prikupljenih sredstava. Reč je o klasičnom modelu u kome privredno društvo prestaje da postoji, a fokus je isključivo na raspodeli preostale imovine.
Nasuprot tome, reorganizacija ima za cilj da se, kroz usvajanje i sprovođenje plana reorganizacije, redefinišu dužničko-poverilački odnosi, sprovedu statusne promene ili primene druge mere predviđene planom, kako bi se omogućio nastavak poslovanja.
Sudbina radnika
Jedno od najosetljivijih pitanja u svakom stečajnom postupku jeste sudbina zaposlenih. Radnike najviše zanima da li i na koji način mogu da naplate neisplaćene zarade, doprinose i druga potraživanja koja su nastala pre otvaranja stečaja. Zakon propisuje da se iz stečajne mase najpre namiruju troškovi stečajnog postupka, a tek nakon njihovog potpunog izmirenja prelazi se na obaveze stečajne mase i potraživanja poverilaca.
Poverioci se, u zavisnosti od vrste i prirode svojih potraživanja, svrstavaju u isplatne redove. Kako je precizirano u Zakonu o stečaju, poverioci nižeg isplatnog reda mogu se namiriti tek nakon što su u potpunosti namireni poverioci višeg reda, dok se poverioci istog isplatnog reda namiruju srazmerno visini svojih potraživanja.
U prvi isplatni red spadaju neisplaćene neto zarade zaposlenih i bivših zaposlenih, i to u visini minimalnih zarada za poslednjih godinu dana pre otvaranja stečajnog postupka, uvećane za kamatu od dana dospeća do dana otvaranja stečaja. U drugom isplatnom redu nalaze se potraživanja po osnovu javnih prihoda dospelih u poslednja tri meseca pre otvaranja stečaja, izuzev doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih, koji se takođe namiruju u prvom isplatnom redu.
Treći isplatni red obuhvata potraživanja ostalih stečajnih poverilaca, dok se u četvrtom redu nalaze potraživanja nastala dve godine pre dana otvaranja stečaja, poput zajmova i sličnih obaveza.
Biznis Kurir/Biznis.rs