Slavonac otkrio koliko zarađuje kao vozač kamiona u Americi: Na Balkanu neko taj novac ne vidi ni uz godine rada, evo kako je otišao i kakvi su uslovi
Odlazak u inostranstvo i dalje važi za jednu od najtežih životnih odluka, a rasprave o tome gde je život lakši, sigurniji i finansijski isplativiji ne jenjavaju. Iako je Nemačka godinama bila najčešći izbor ljudi sa Balkana, sve više pažnje privlače i iskustva onih koji su se odlučili za život u Sjedinjenim Američkim Državama.
Jedno takvo iskustvo podeljeno je na Redditu, gde je autor opisao kako se njegova porodica preselila u SAD pre godinu dana. Kako navodi, njihov novi život doneo je niz neočekivanih iznenađenja, od poslovnih prilika i zarade, preko zdravstvenog sistema, do odnosa među ljudima u lokalnoj zajednici.
U objavi koja je izazvala veliku pažnju stoji:
- Život i selidba u SAD uopšte nisu loši. Neke stvari su me zaista iznenadile. Želeo sam da podelim pozitivnu priču o preseljenju u Ameriku. Moja sestra (36), zet (41) i njihov četvorogodišnji sin preselili su se pre tačno godinu dana u predgrađe Ostina, u saveznoj državi Teksas. Svi su poreklom iz jednog većeg grada u Slavoniji. Sve je počelo 2023. godine kada je zet odlučio da se prijavi za lutriju za zelenu kartu. Početkom 2024. dobili su odobrenje i krenuli sa pripremama. Koliko pamtim, od tada im sve ide uzlaznom putanjom. U januaru 2025. su se preselili, a ja sam išao sa njima prvi put. Administracija i dokumentacija nisu bili naročito komplikovani. Zet je profesionalni vozač kamiona, a Ostin su izabrali jer tamo već radi njihov poznanik iz Slavonije, takođe u transportnoj firmi.
Autor dodaje da godišnja zarada vozača kamiona, nakon poreza i svih davanja, iznosi oko 100.000 dolara, uz napomenu da je to dobra plata, ali da kvalitet života zavisi od ličnih očekivanja.
Zatim je opisao i situaciju svoje sestre:
- U Hrvatskoj je radila kao prodavačica, a plan je bio da se u početku posveti adaptaciji deteta. Moram da napomenem da sam ih posetila tri puta, a poslednji put sam ostala skoro 20 dana. Komšiluk u kojem žive je fantastičan, a najviše me je iznenadilo koliko su ljudi otvoreni i srdačni,svi Amerikanci, i kako su ih odmah prihvatili. U početku sestra nije imala posao, ali je za svaku priliku u vrtiću pekla kolače. Ljudi su se oduševili slavonskim kolačima, onima kakvi se prave za svadbe, i sada je plaćaju da ih priprema za događaje u vrtiću i komšiluku. Muž jedne njene poznanice, koji igra golf u lokalnom klubu, angažovao ju je da vikendom peče kolače za klub, za lepu zaradu.
U međuvremenu, kako navodi, zet je primetio da u tom kraju vlada veliki nedostatak vodoinstalatera, ali i keramičara, i da su te profesije čak bolje plaćene od vožnje kamiona. Kako je završio srednju školu za taj zanat, razmišlja da smanji vožnje i više se posveti tom poslu, kako bi video kako će se to odraziti na prihode.
Autor je opisao i jedno lično iskustvo tokom letnje posete:
- Prošlog jula smo prvi put otišli na fudbalsku utakmicu i moram da priznam da mi se dopala atmosfera, bez pijanih huligana i nereda. Na stadion se dolazi i po pet sati ranije, ljudi roštiljaju na parkingu i druže se. Sve je opušteno, bez lomljenja i divljanja.
Dotakao se i zdravstvenog sistema:
- Zdravstveno osiguranje, koje mnogi opisuju kao loše i preskupo, funkcioniše slično kao u Švajcarskoj. Plaćaju oko 800 dolara mesečno za njih troje i sve je pokriveno osim porođaja. Bolnice su moderne, a sa tim osiguranjem nema čekanja. Razmišljaju i o kupovini kuće, a moram priznati da sam bio impresioniran koliko je sve razvijenije nego kod nas. Čak su i polovne kuće kompletno renovirane i odmah useljive. Jedina stvar koja me je nervirala jeste saobraćaj, gde god da idete, morate kolima i često provedete najmanje sat vremena u vožnji. Vozački ispit košta 190 dolara i polaže se za dve nedelje, bez komplikacija kakve postoje u Evropi.
Na kraju je uporedio život u SAD sa Nemačkom:
- Kada to uporedim sa životom u Nemačkoj, gde stranci često nisu prioritet i gde se dolazi da bi se zaradilo par stotina evra za produženje vize, Amerikanci to smatraju potpuno nelogičnim. Šta vi mislite? Imate li slična iskustva ili poređenja između SAD i Nemačke?
Diskusija je ubrzo postala živa, a komentari su bili podeljeni. Jedan korisnik je ironično napisao da su američke kuće „kao top“, na šta je autor odgovorio da su spolja građene od lima, sa izolacijom i drvenom konstrukcijom, dok su knauf ploče samo unutrašnji zidovi, te da nije primetio probleme sa zvučnom ili toplotnom izolacijom. Dodao je i da su se Amerikanci smejali kada im je objasnio da se kod nas kuće dodatno oblažu stiroporom nakon gradnje.
Bilo je i onih koji su podržali pozitivnu sliku Amerike. Jedan korisnik je naveo da nije slučajno što toliki ljudi i dalje sanjaju „američki san“, dok su drugi upozoravali na negativne strane, pre svega skupo zdravstveno osiguranje i rizik od velikih dugova bez adekvatne zaštite.
U odbranu autora javili su se i oni koji smatraju da su problemi uglavnom posledica lošeg planiranja: da su neki odlazili bez jasne strategije, a onda se razočarali realnošću.
U diskusiji su se oglasili i ljudi iz traženih profesija, poput programera, koji tvrde da u SAD žive daleko iznad standarda koji bi imali u Hrvatskoj, uz zaključak da Amerika ima svojih problema, ali da za vredne i ambiciozne i dalje predstavlja zemlju velikih mogućnosti.
Autor je na kraju sumirao svoje utiske rečima da se nedavno vratio iz SAD i da mu se čini da je sistem u mnogo čemu logičniji i napredniji nego u Evropi, dodajući da stereotipi o „glupim Amerikancima“ nemaju mnogo veze sa stvarnošću.
Biznis Kurir/Blic Biznis