Ova država je ponovo najskuplja na svetu: Plate visoke, ali troškovi još veći, po skupoći pretekla i Švajcarsku
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborIsland je ponovo preuzeo titulu najskuplje zemlje na svetu, pretekavši Švajcarsku. Analize ukazuju da su cene na ovom udaljenom ostrvu dostigle rekordne nivoe, podstaknute turizmom, inflacijom i strukturnim ekonomskim faktorima.
Prema proračunima lokalnog sindikata „Viska", koji je koristio podatke „Eurostata" i Centralne banke Islanda, nivo cena u „zemlji vatre i leda" premašuje cene u Švajcarskoj za tri procentna poena. Poslednji put, 2018. godine Island je bio skuplji od alpske države, prema zvaničnim podacima Eurostata. Ova promena na vrhu liste najskupljih nacija ukazuje na dublje ekonomske izazove sa kojima se suočava mala atlantska ekonomija.
Razmere poskupljenja su drastične. Cene na Islandu su trenutno 84 odsto više od proseka u 27 evropskih zemalja, što je značajan skok u poređenju sa tridesetogodišnjim prosekom od 42 odsto. U odnosu na susedne nordijske zemlje, razlika je još očiglednija.
Cene hrane su u proseku 44 odsto više, dok su mesni proizvodi skuplji za čak 71 odsto. Ni visoke plate, iako karakteristika islandske ekonomije, ne uspevaju da u potpunosti kompenzuju troškove života, jer je jaz u cenama u odnosu na druge nordijske zemlje skoro dvostruko veći od razlike u zaradama.
Turizam, takse i mala tržišta kao pokretači cena
Kombinacija nekoliko faktora doprinosi visokim troškovima. Geografska izolovanost u severnom Atlantiku znači da se velika većina robe mora uvoziti vazdušnim ili pomorskim putem, što značajno podiže transportne troškove koji se prelivaju na maloprodajne cene.
Pored toga, Island ima visoke poreze, sa standardnom stopom PDV-a od 24 odsto, kao i značajne uvozne carine na proizvode poput automobila i elektronike. Malo domaće tržište sa populacijom od oko 400.000 stanovnika ograničava konkurenciju i sprečava ekonomiju obima, što dodatno održava cene na visokom nivou.
Brzi oporavak turizma nakon pandemije, koji je glavni motor ekonomskog rasta zemlje, dodatno je podstakao potražnju i rast cena. Vilhjalmur Hilmarson, ekonomista iz sindikata Viska, objašnjava da turizam u velikoj meri doprinosi inflaciji u sektoru usluga.
„Pritisak potražnje iz turizma podstakao je rast plata. Druga važna komponenta su nekretnine, na koje turizam direktno utiče. Turisti, na primer, putem platformi kao što je Airbnb, konkurišu lokalnom stanovništvu za stambeni prostor", istakao je Hilmarson.
Visoke cene najviše pogađaju stanovnike. Iznajmljivanje jednosobnog stana u centru Rejkjavika košta između 250.000 i 350.000 islandskih kruna mesečno (približno 1.750 do 2.450 evra).
Iako su plate visoke, sa prosečnom neto zaradom od oko 540.000 kruna, ovi troškovi predstavljaju ogroman teret za kućne budžete.
Mnogi su prinuđeni da dele smeštaj ili da žive u predgrađima kako bi sastavili kraj sa krajem. Situacija je posebno teška za mlade i one sa nižim primanjima.
Iako prirodne lepote i dalje privlače posetioce, visoki troškovi počinju da utiču i na turistički sektor. Istraživanja turističkog saveta Islanda pokazuju da raste broj posetilaca koji smatraju da njihovo putovanje nije vredelo uloženog novca.
Pred Islandom je zadatak usklađivanja turističke politike, regulacije cena usluga i stambene politike.
Održavanje ravnoteže između interesa posetilaca i kvaliteta života lokalnog stanovništva biće ključno za dugoročnu održivost i konkurentnost zemlje na svetskoj sceni.
Kurir/RTS, Bloomberg, Iceland Magazine