MAJSTORI UVELIKO TRLJAJU RUKE: Za šišanje ovaca uzimaju 400 RSD po grlu, problem je šta sa vunom posle toga?
Uzgajivači ovaca u Srbiji ovih dana pripremaju se da šišaju ovce, jer, kako ističu, životinje teško podnose vrućinu pod runom.
Mnogima ovaj posao u torovima predstavlja veliku muku, pošto za ovu uslugu treba platiti dobru cenu u pojedinim delovima Srbije "frizeri za ovce" uzimaju i do 400 dinara po grlu. Ranijih godina, kako pričaju stočari, uzgajivači su dobijali novac od "šišača", a sada moraju da plate i još, pride, ostaje im vuna koju nemaju kome da daju, a kamoli, prodaju.
U našoj zemlji sve je manje otkupljivača vune, odnosno u većini krajeva ih uopšte nema, pa vuna završava na otpadu i predstavlja veoma ozbiljan ekološki problem.
Stočar Milovan Marković iz Dragačeva, koji u toru ima oko 100 ovaca, veli da vunu mora da baca, te da je to velika katastrofa.
- Pamtim godine kada smo mi dobijali od "berbera" novac za vunu, zatim je usledio period da nam daju stočne soli za ovu uslugu, a sada je došlo vreme da vunu neće da uzmu i još moramo debelo da ih platimo - rekao je Milovan.
- Ranije sam davao vunu komšinici koja je prela vunicu i plela čarape i džempere. Sada to nema ko da radi. Znam da postoji otkupljivač negde u blizini Valjeva, ali mene više košta gorivo i transport do njega nego što bih dobio novca za vunu.
Milovan dodaje da je veliki problem što nema gde da odloži vunu. Na otpadima ne žele da je prime, pa zato često niču divlje deponije po selima što je velika ekološka katastrofa, jer je poznato da vuna ni posle 50 godina ne može da satruli. Dešava se i da stočari pale vunu, što opet zagađuje okolinu, a i poznato je da vuna teško gori.
- U najboljem slučaju za kilogram vune može da se dobije do 30 dinara, i to ako je boljeg kvaliteta. Međutim, to je neisplativ posao, odnosno veća dara nego mera. Ja palim vunu, ne sve odjednom, već pomalo, periodično. Ovo je problem, a
zaista veliki ne mogu da ovce ostavim neošišane, jer teško da bi preživele leto pod runom - zaključio je ovaj stočar iz Dragačeva.
Od više stotina predionica vune nekada, danas se one mogu nabrojati na prste jedne ruke. One postoje samo u zlatiborskom kraju, Pirotu i Dimitrovgradu, dok je pletilja po srpskim selima sve manje, a u pojedinim delovima ih uopšte nema. Zato se, prema podacima Privredne Komore Srbije, poslednjih godina baca čak oko 2.000 tona vune godišnje.
- Toliko, otprilike, bude i otkupljeno. Sve do devedesetih godina i sankcija naša vunarska industrija izvozila je 95 odsto proizvodnje. Upravo zbog zavisnosti od izvoza i međunarodnih sankcija, tada su mnoge moćne firme iz ove delatnosti propale. Pre korone i rata u Ukrajini domaća vuna je dostizala cenu od 1,20 evra po kilogramu, a sada se jedva može uzeti 25 centi i zato je neisplativ izvoz - kazali su ekonomski stručnjaci. Oni dodaju da je jedini način da država subvencioniše otkup vune, jer je to jedini način da opstane proizvodnja vune u Srbiji.
biznis.kurir.rs/Novosti
ZAVIRITE U ČUVENI NAPUŠTENI HOTEL, SIMBOL BIVŠE SFRJ: Sala se i sada koristi za venčanja - Hit na mrežama