Četiri situacije kada gubite pravo na nasledstvo: Advokat Borozan otkriva šta je presudno da izgubite imovinu
U Srbiji postoji mogućnost gubitka prava na nasleđe, odnosno da određena osoba ne nasledi imovinu ni na osnovu zakona ili testamenta. Zakon to definiše kao nedostojnost za nasleđivanje, a advokat Lazar Borozan je objasnio u kojim situacijama može do toga da dođe.
Kao prvu situaciju je naveo da osoba gubi pravo na nasledstvo u slučaju da je sa umišljanjem usmrtila ostavioca ili je pokušala da to učini.
- Druga situacija je ako je neko lice prinudom, pretnjom ili prevarom navelo ostavioca da sačini ili opozove testament ili ga je u tome sprečio - kazao je.
Treća situacija je, prema njegovim rečima, ako je neko u nameri da se spreči poslednja volja ostavioca uništio, sakrio ili falsifikovao zaveštanje.
- Četvrta situacija je ako se neko ogrešio o zakonsku obavezu izdržavanja ostavioca ili mu je uskratio nužnu pomoć. Sve navedene situacije se odnose na nedostojnost. Sud po službenoj dužnosti pazi da li je neko lice nedostojno - rekao je.
Dodao je da ostavilac hipotetički može da oprosti nedostojnost u obliku koji je potreban za zaveštanje. Borozan je objasnio da to znači da bi ostavilac mogao pre svoje smrti da sastavi na papiru, svojom rukom, izjavu u kojoj oprašta nedostojnost i iskazuje želju da ga osoba ipak nasledi.
U korist potomaka
Napomenuo je da postoje još dva pravna instituta kojima se gubi pravo na nasleđe, isključenje i lišenje nužnog naslednog dela u korist potomaka.
- Kod isključenja ostavilac direktno isključuje iz nasleđa naslednika koji se povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogrešio o njega. U zakonu se navode primeri. Jedan od primera je ako se neko lice uvredljivo ili grubo odnosilo prema ostaviocu - naveo je.
Drugi primer je ako je osoba umišljajno učinila krivično delo prema ostaviocu, njegovom detetu, bračnom drugu ili roditelju.
- Treći primer je ako se lice odalo neradu i nepoštenom životu- ocenio je.
Istakao je da sud, odnosno javni beležnik ne radi isključenje po službenoj dužnosti. Ukazao je da ono mora da bude izraženo na nesumnjiv način od strane ostavioca u obliku potrebnom za zaveštanje.
- To znači da ostavilac treba sam da izrazi svoju volju. Ako je nije izrazio, nema isključenja. Potrebno je da u formi testamenta jasno navede da nekoga isključuje. Poželjno je da se navede i uzrok - rekao je.
Napomenuo je da uzrok isključenja mora da postoji u vreme ostaviočeve smrti. Prema njegovim rečima, dokazivanje ovog isključenja tereti lice koje se na isto poziva. Advokat Borozan je naveo primer koji objašnjava pomenutu situaciju.
- Ako je ostavilac imao ćerku i sina, a sina je isključio, teret dokazivanja ostaje na ćerci - kazao je.
Naveo je da nedostojnost i isključenje ne smeta potomcima nedostojnog da steknu pravo na nasleđe.
Borozan je govorio i o trećem institutu na osnovu koga osoba može da izgubi pravo na nasleđe.
- Ako je potomak, koji ima pravo na nužni deo, prezadužen ili rasipnik, ostavilac ga može lišiti nužnog dela u korist njegovih potomaka. U tom slučaju je potrebno da lice koje se lišava ima maloletno dete ili punoletno dete koje je nesposobno za privređivanje - zaključio je za Lazar Borozan.
Iako je pravo na nasleđe zagarantovano zakonom, osoba na osnovu tri pravna instituta može da ostane bez njega. U sva tri slučaja bez nasledstva ostaje zahvaljujući svojim postupcima.
Biznis kurir/Euronews.rs