Novčanik

Pravda za veliki broj porodica: Podignut dečji dodatak za 5.000 dinara - Ovo su svi detalji pomoći države

wavebreakmedia/Shutterstock, Marko Karović
Nova mera socijalne politike podiže cenzus za dečji dodatak na 18.000 dinara, vraćajući pravo na pomoć stotinama porodica u Srbiji.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je novu meru socijalne politike nakon sednice Saveta za nacionalnu bezbednost, predstavivši je kao deo šireg odgovora države na ekonomske posledice eskalacije sukoba na Bliskom istoku.

Jedna od ključnih odluka je povećanje cenzusa za ostvarivanje prava na dečji dodatak sa dosadašnjih 13.000 na 18.000 dinara po članu domaćinstva.

Ova mera doneta je kako bi se zaštitio najugroženiji sloj stanovništva od globalnih inflatornih udara, ali i kako bi se ispravio jedan sistemski paradoks na koji su građani dugo ukazivali.

Foto: Marko Karović

- To je velika, izuzetna mera i mislim da će ljudi biti zadovoljni. Imali smo mnogo pritužbi, meni su se ljudi žalili u pismima i po društvenim mrežama. Govorili su da im je mnogo značio taj dečji dodatak, a da su zbog povećanja cene minimalnog rada izgubili to pravo. To pravo im vraćamo, povećavamo cenzus na 18.000 dinara - objasnio je predsednik Srbije.

Naime, usled redovnih godišnjih povećanja minimalne zarade u Srbiji, mnoge porodice sa najnižim primanjima su tehnički prešle zakonski cenzus za dobijanje dečjeg dodatka, čime su apsurdno – zbog blagog rasta plate – gubile pravo na dragocenu socijalnu pomoć. Podizanjem cenzusa na 18.000 dinara, država vraća stotine porodica u sistem socijalne zaštite.

Istorija dečjeg dodatka u Srbiji

Da bismo razumeli značaj ove mere, važno je sagledati kako se dečji dodatak razvijao kroz decenije. Ova vrsta pomoći jedna je od najstarijih mera socijalne i populacione politike na ovim prostorima, a njena uloga se drastično menjala u zavisnosti od političkog i ekonomskog sistema.

Socijalistički period (SFRJ): Dečji dodatak je uveden nakon Drugog svetskog rata. U početku je imao karakter univerzalnog prava za decu radnika i službenika, sa ciljem poboljšanja standarda radničke klase, ali i stimulisanja nataliteta u zemlji koja je pretrpela ogromne demografske gubitke. Država je kroz dodatak, besplatno školstvo i zdravstvo snažno subvencionisala podizanje dece.

Krizne devedesete: Tokom perioda ratova, sankcija i hiperinflacije, sistem socijalne zaštite je doživeo kolaps. Iako je pravo na dečji dodatak formalno postojalo, njegova realna vrednost bila je obezvređena. Isplate su kasnile mesecima, a papirni novac koji bi porodice na kraju dobile često nije bio dovoljan ni za osnovne životne namirnice.

Tranzicija i 2000-te: Početkom dvehiljaditih, socijalna politika se reformiše. Donosi se moderniji Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom, kojim dečji dodatak gubi karakter univerzalnog prava i postaje isključivo mera socijalne politike usmerena na smanjenje siromaštva. Uvodi se strog imovinski cenzus – pravo ostvaruju samo porodice čiji mesečni prihodi po članu domaćinstva ne prelaze određeni, zakonom definisan iznos.

Foto: Radko Voleman / SM / Profimedia

Savremeno doba i demografski izazovi: U poslednjoj deceniji, dečji dodatak se redovno usklađuje sa indeksom potrošačkih cena. Najnovija mera podizanja cenzusa je ključna jer predstavlja prilagođavanje zakona realnom stanju na tržištu rada, sprečavajući da inflacija i rast minimalca "izbace" siromašne iz sistema.

Odluka o podizanju cenzusa na 18.000 dinara donosi olakšanje za veliki broj roditelja koji rade za minimalac, omogućavajući im da zadrže ovaj vid podrške koji je, iako nevelik, često presudan za pokrivanje osnovnih školskih i životnih troškova najmlađih.

Koliko zapravo iznosi dečji dodatak danas?

Da bi se razumela prava priroda ove mere, neophodno je razdvojiti roditeljski dodatak i dečji dodatak, koji je isključivo mera socijalne politike namenjena porodicama sa niskim primanjima.

Iznosi dečjeg dodatka se u Srbiji zakonski usklađuju dva puta godišnje (1. januara i 1. jula) sa indeksom potrošačkih cena. Međutim, uprkos usklađivanjima, ti iznosi su i dalje veoma skromni.

Prema aktuelnim podacima za 2026. godinu, mesečni iznosi dečjeg dodatka isplaćuju se u sledećim vrednostima:

Osnovni iznos: 4.415 dinara po detetu mesečno.

Za jednoroditeljske porodice i staratelje: Osnovni iznos se uvećava za 30% i iznosi oko 5.740 dinara.

Za decu sa smetnjama u razvoju i invaliditetom: Iznos se uvećava za 50% i iznosi oko 6.623 dinara.

Maksimalni iznos (uvećanje po više osnova): Zakon dozvoljava kumulativno uvećanje najviše do 80%, što znači da najveći mogući iznos dečjeg dodatka koji jedno dete može dobiti iznosi oko 7.948 dinara mesečno.

Zašto je podizanje cenzusa na 18.000 dinara presudno?

Gledajući gorenavedene cifre od 4.415 do 7.948 dinara mesečno, jasno je da predsednikova najava o "povećanju na 18.000 dinara" ne znači da će porodice dobijati taj novac za svako dete. Tih 18.000 dinara predstavlja novu granicu prihoda (cenzus).

Do sada je osnovni cenzus iznosio nešto više od 13.000 dinara. To je u praksi značilo sledeće: ako četvoročlana porodica (dvoje odraslih i dvoje dece) ima ukupne mesečne prihode veće od oko 52.000 dinara (4 x 13.000), deca gube pravo na dečji dodatak od oko 4.400 dinara mesečno. S obzirom na to da je minimalna zarada u Srbiji prethodnih godina rasla i odavno premašila tu cifru, oba roditelja na minimalcu, pa čak i samo jedan roditelj sa platom tek nešto iznad minimalne, automatski su prelazili cenzus.

Podizanjem ovog praga na 18.000 dinara po članu domaćinstva (što za četvoročlanu porodicu iznosi ukupno 72.000 dinara mesečno), država efektivno "vraća u igru" porodice koje žive od minimalnih zarada, omogućavajući im da ponovo primaju dečji dodatak koji im je inflacija, apsurdno, bila ukinula.

Iako su sami iznosi dodatka za današnje standarde i cene hrane skromni, za najugroženije porodice oni često predstavljaju jedini način da deci obezbede mesečnu autobusku kartu, školski pribor ili užinu.

Biznis Kurir