Pozdravite se sa ovim proizvodima: Njihove olovke i hemijske koristili smo svi u Srbiji, stečaj pokucao na vrata još jedne fabrike
Fabrika olovaka Zagreb (TOZ) odavno prevazilazi okvire običnog industrijskog pogona. Ona predstavlja simbol jednog snažnog industrijskog razdoblja Zagreba i podsećanje na vreme kada je slogan „Niko ne može bez hemijske olovke“ imao pun smisao, u epohi pre mobilnih telefona i elektronske pošte, kada su se misli i poruke beležile isključivo na papiru.
Prostrani fabrički kompleks na zagrebačkom Črnomercu, u kojem su se decenijama proizvodile grafitne i hemijske olovke, nalivpera i kompletan pisaći pribor, već godinama se nalazi u stečajnom postupku. Iako objekti još uvek nisu uklonjeni, a zemljište je već promenilo vlasnika, prema svedočenju stanovnika okolnih zgrada, fabrika je na samom pragu nestanka i uskoro bi mogla ostati samo uspomena u kolektivnom sećanju potrošača.
Počeci pred Drugi svetski rat
Fabrika olovaka Zagreb osnovana je 1937. godine kao pravni naslednik preduzeća L. L. C. Hardmuth Koh i Noor. Prva lokacija jedinog proizvođača olovaka u Hrvatskoj nalazila se na današnjem Prilazu baruna Filipovića. Već tokom prve godine rada proizvedeno je oko 5,5 miliona olovaka i drvenih pastela, uz angažman svega 28 radnika.
Do 1940. godine izgrađena je i pilana namenjena obradi drveta potrebnog za proizvodnju. Međutim, fabrika je 4. marta 1945. godine potpuno razorena tokom vazdušnog napada na Zapadni kolodvor u Zagrebu, nakon čega je proizvodnja obustavljena, prenosi Index.hr.
Posleratna obnova i industrijski rast
Rad fabrike obnovljen je 1946. godine, kada je postala državno preduzeće. Već 1950. usledilo je spajanje sa firmama Četkara i Albuminat. U tom periodu TOZ je zapošljavala oko 120 radnika i postepeno širila proizvodni program, sa osnovnog pribora za pisanje na proizvode namenjene crtanju i slikanju.
Tokom pedesetih godina sproveden je snažan proces modernizacije. Podignuti su novi proizvodni pogoni, skladišni prostori i sušionice drveta, a arhitektonska rešenja potpisivao je arhitekta Milan Grakalić. Zbog stalnog povećanja obima proizvodnje, fabrika je 1958. godine preseljena u Poljačku ulicu, gde se nalazi i danas.
Izvoz i zenit proizvodnje
Šezdesetih godina TOZ je bila opremljena savremenim automatskim mašinama i proizvodnim linijama. Sredinom te decenije zapošljavala je gotovo hiljadu radnika i godišnje proizvodila oko 100 miliona komada olovaka i drugog pisaćeg pribora.
Proizvodi zagrebačke fabrike izvozili su se na brojna svetska tržišta, uključujući i Veliku Britaniju. Ponuda je, pored olovaka, obuhvatala i nalivpera, kao i pribor za crtanje i slikanje. Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina TOZ je bila među najznačajnijim industrijskim kolektivima u Zagrebu.
Tranzicija, privatizacija i postepeni pad
Nakon privredne reforme iz 1965. godine zabeležen je privremeni pad proizvodnje, ali se kompanija oporavila izgradnjom novog proizvodnog pogona 1976. godine. Do sredine osamdesetih godina godišnja proizvodnja dostizala je oko 300 miliona artikala.
Ipak, tokom devedesetih godina, u procesu privatizacije i ekonomske tranzicije, fabrika je počela da gubi tržišnu konkurentnost. Uprkos pokušajima revitalizacije brenda i sporazumu iz 1998. godine sa Krunoslavom Penkalom, sinom čuvenog izumitelja Slavoljuba Penkale, negativni trendovi nisu zaustavljeni.
Stečaj i kraj jedne industrijske epohe
Ulaskom u 21. vek TOZ je postajala sve nekonkurentnija. Godine 2015, kada je u fabrici ostalo svega 50 zaposlenih, proglašen je stečaj. Trgovački sud u Zagrebu procenio je 2022. godine vrednost nekretnina TOZ Penkale na 81,9 miliona kuna, nakon čega su ponuđene na elektronskoj javnoj aukciji.
Krajem 2024. godine, imovina fabrike prodata je na drugoj dražbi za približno 5,4 miliona evra, što je gotovo dvostruko manje od početne cene. Novi vlasnik, kompanija Adria Commodities, preuzela je oko 60.000 kvadratnih metara zemljišta i objekata.
Iako kompanija TOZ Penkala International i dalje ima aktivan internet-sajt, telefonski kontakti nisu dostupni, a prema navodima komšija, proizvodnja se danas odvija tek u jednom manjem pogonu.
Biznis Kurir/Blic Biznis