Svetska, a naša! Srpska šljiva se izvozi po celom svetu, a domaću rakiju u najvećim količinama kupuje ova evropska zemlja
Šljiva je decenijama jedan od najprepoznatljivijih simbola domaćeg voćarstva, ali put od voćnjaka do gotovog proizvoda je dug i zahtevan. Proizvođači su poslednjih godina suočeni sa klimatskim promenama koje nisu naklonjene ovom voću, ali i konkurencijom iz inostranstva i visokim troškovima proizvodnje.
Ipak, stručnjaci poručuju da postoje sorte koje predstavljaju šansu Srbije na svetskom tržištu. Šljiva kao brend Srbije ima potencijal na domaćem i stranom tržištu.
Šljiva suočena sa brojnim izazovima
Međutim, poslednjih godina ova voćna vrsta suočena je sa brojnim izazovima: klimatske promene, nestabilna otkupna cena, neujednačen kvalitet samo su neke od prepreka na putu ka boljem pozicioniranju ovog voća na svetskoj tržišnoj mapi:
- Nažalost, ove godine, zbog kasnog mraza, rod je bio znatno manji. Nekih 150.000 je bio rod, 2017. je rod bio oko 300.000 tona. Ove godine je najlošije. Kvalitet se i dalje prepoznaje. Svuda, kroz rakiju, kroz sušenu šljivu, kroz džem, naš kvalitet se prepoznaje - kaže za Kurir televiziju Cane Jovanović, direktor i vlasnik "Polo" DOO Zablaće prerada voća i povrća.
Iako je kvalitet domaće šljive visok, prerađivači i proizvođači se iz godine u godinu suočavaju sa istim teškoćama. Očekuju veću naklonost države kada je ova grana privrede u pitanju.
- Srbija nema brenda, kao država ne podržava ni jedan brend. Sve što se u poljoprivredi postigne, postigne se trudom, radom pojedinaca, i to nije organizovana proizvodnja. Država daje neke stimulacije, ali bez jasne sigurnosti - rekao je Milić Popović, suvlasnik "Interfood" Čačak, prerada voća i povrća.
Veliki srpski adut
Stručnjaci, međutim, poručuju da rešenje postoji, jer Srbija ima veliki broj autohtonih sorti šljive, koje se prilagođavaju klimatskim promenama i imaju izuzetan kvalitet. Upravo te sorte mogu postati srpski adut. Povezivanjem nauke i prakse, šljiva bi ponovo mogla postati jedan od najvažnijih domaćih brendova:
- Institut je pre nekoliko godina realizovao naučni projekat sa temom očuvanja autohtonih sorti šljive, gde je uključeno devet sorti, među kojima i Crvena ranka, Drenovka, Požegača, Crnošljivа i Trnovača. Kroz naučni projekat radilo se i na sertifikaciji sadnog materijala. Ove sorte su stavljene na sortnu listu, što omogućava očuvanje od daljeg nestajanja. Imamo ih u kolekcijama, ali zbog proizvodnje rakije raste interesovanje za ovim sortama. Traži se sadni materijal koji trenutno nije dovoljno dostupan na tržištu Srbije, a površine pod ovim sortama se iz godine u godinu polako povećavaju - ispričao je Darko Jevremović direktor Instituta za voćarstvo u Čačku - istakao je Darko Jevremović, direktor Instituta za voćarstvo u Čačku.
Izvozi se svuda po svetu!
Iako su proizvodnja i prerada šljive godinama suočeni sa brojnim izazovima, džemovi, suva šljiva, a naročito šljivovica iz Srbije, stižu na rafove najudaljenih država sveta.
- Trenutno se džemovi izvoze Makedonci u Ameriku i Kanadu, kolege izvoz za Australiju, a naša rakija je prisutna svuda u svetu, od Kine do Argentine. Najveći kupac sa evropskog tržišta je Nemačka. Sve što šljive iz Bosne i Srbije kupi Hrvatska, Slovenija i Austrija, 80% završi na Nemačkom tržištu - otkriva Jovanović.
Iako je ovogodišnji rod šljive bio na istorijskom minimumu, površine pod ovim voćem ne opadaju. Srbija trenutno ima oko sedamdeset dve hiljade hektara zasada šljive, odnosno više od četrdeset miliona stabala.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs