"GAZDA MI PONUDIO PAPIR I REKAO NAPIŠI CIFRU KOJU HOĆEŠ"! Milovan je najbolji majstor za šivaće mašine
Majstor Milovan Lapčević, rodom iz Brusa nije ni sanjao da će biti toliko tražen da pušta u pogon nove hale trikotaže po staroj Jugoslaviji i svetu
U selu Miloševo nadomak Jagodine precizni mehaničar u penziji Milovan Lapčević (72) u više radionica i skladišta poseduje preko 300 šivaćih mašina Singer, Bagat , PFAFF , AEG, Micubiši, Yuki, Ideal, Usha i Brother. Tokom karijere stručnjaka za šivaće mašine "prokrstario" je bivšu SFRJ s kraja na kraj ali i više kontinenta. Vlasnik velike kompanije iz Nemačke ponudio mu je da sam napiše cifru za novi ugovor, ali je Milovan odbio ostanak u Iraku i vratio se u Pomoravlje.
Polazeći u životnu avanturu iz rodnog Brusa Milovan nije ni sanjao da će biti toliko tražen kao neko ko pušta u pogon nove hale trikotaže i konfekcije po staroj Jugoslaviji i svetu, da će potpisivati velike ugovore kao fudbaleri, u davno vreme samoupravnog socijalizma u domovini.
Posle završene škole zanat je usavršavao u trikotaži u Brusu. Vremenom je ušao mehanički u „dušu“ velikog broja marki šivaćih mašina. Za njega se pročulo pa je 1976. godine dobio poziv iz Srbca kod Banja Luke da vodi održavanje velike konfekcijske fabrike.
„Tamo je bilo 1.200 radnika. Najsavremenije mašine toga vremena. Svakog dana proizvodilo se 30.000 majica i ženskog donjeg veša. Još više sam usavršio zanat, obučavao sam majstore da bih posle tri godine mogao da odem iz Srbca. Direktor se nije mirio sa mojim odlaskom, pa je stao na vrata i rekao: Lapčeviću, ako ostaneš čim se oženiš dobićeš stan. Ipak sam krenuo dalje“, svedoči majstor Milovan Lapčević.
Nije ga držalo mesto pa je posle tri godine rešio da ide dalje. Direktor ga je zamolio da ode tek kada obuči ostale radnike da rade na održavanju mašina u proizvodnji.
Potom je dve godine je bio šef proizvodnje u Čačku, gde upoznaje buduću suprugu.
Najduži deo radnog veka proveo je u Jagodini, u konfekciji "Resava“, koja je radila odela – tešku konfekciju za razliku od trikotaže.
„Kada sam imao 31 godinu i oženio se pozvali su me u Jagodinu. Teška konfekcija „Resava“, proizvodnja odela. Videli su moje znanje pa su me poslali više puta u Nemačku na specijalizaciju za servisiranje mašina u kompaniju PFAFF, koja je veliki proizvođač šivaćih mašina. Pregovarali smo, ja sam već imao ime u toj grani industrije i tražio sam odmah stan. Posle godinu i po dobio sam veliku priliku. „Resava“ je pregovarala sa velikom nemačkom firmom o transferu znanja u Irak. Nemci su tamo puštali u rad ogromnu fabriku konfekcije i trebali su im iskusni radnici za to. Sve je to bilo lepo ali meni "Resava“ nije dala stan, po dogovoru“, dodaje Milovan.
Otišao je na godinu dana na sever Iraka, u kurdistanski grad Sulejmanija da pusti u rad halu veličine fudbalskog igrališta.
„Gazda Zajec – Nemac, kompanije Konzortex je uvideo da se ja tamo ističem. Pozvao me na ručak i samo obigravao oko mene. Šta je sad ? Prethodno mi svake nedelje davao bonuse. Požalim se da mi "Resava“ nije dala obećani stan u Jagodini i ja moram da se vratim u Srbiju. On mi je rekao da će pomoći finsnasijski "Resavi“ da mi kupi stan i da ostanem u gradu Sulejmanija. Prosleđeno je 16.000 maraka za moj stan "Resavi“ . Naravno, stan nisam dobio“, navodi majstor Milovan Lapčević.
Tada je Milovanu "prekipelo“ i rekao je gazdi da se vraća u Srbiju.
"Pustio sam mu fabriku u rad i obučio radnike. Gazda mi je ponudio papir i rekao napiši cifru koju hoćeš. Dobićeš da ostaneš za mene da radiš, bićeš bogatiji nego što sam ja u Nemačkoj. Ubeđivao me je, ali ja sam razmislio. Vuklo me je jer imam porodicu koja je ostala u Srbiji. Opet sam ga odbio, on je bio razočaran, molio me da ostavim adresu da se čujemo“, ističe Milovan.
Odbio je unosan ugovor i ipak se vratio u Jagodinu. U „Resavi“ su mu rekli da je Nemac „poludeo“ zbog njegovog odlaska iz Iraka i da će raskinuti sve ugovore sa jagodinskom konfekcijom i da će vratiti sve ostale radnike u Jagodinu.
„Rekao sam direktoru "Resave“ da me je već jednom prevario za stan i da se ne vraćam u Sulejmaniju. Hoću ključeve stana. Odmah mi je dat dvosoban stan za porodicu u Jagodini, a ja se vratio u Irak na ugovor od godinu dana. Nakon isteka ugovora svi se spremaju za povratak u Srbiju a gazda Zajec opet mi nudi, pred svima i baci papir da ostanem i napišem sam cifru. Da i moja žena dođe i radi kao kuvarica, daje mi auto. Gde god on da u svetu da otvara fabrike da idemo žena i ja. Nije sve u parama. Odbio sam ga "ističe majstor Milovan iz Miloševa kod Jagodine.
Vratio se u Jagodinu da radi u "Resavi“, ali ga je posle dve godine opet zvao gazda Zajec. I opet – ne.
"Volim da radim, ali nisam mogao da ostavim decu u Srbiji. Ja da se ceo život „smucam“ po svetu? Odbio sam bogatsvo i nije mi žao. U domovini je najlepše, a i zdravlje je najvažnije.“
Lapčević je posle privatizacije "Resave“ otvorio svoj servis šivaćih mašina „Original“ 1997. godine u Jagodini. On je 2018. godine otišao u penziju, kupio imanje u Miloševu kod Jagodine i napravio jedinstven servis-otpad šivaćih mašina.
Potom je došla najezda jeftinih šivaćih mašina sa istoka, a Milovan je nastavio da skuplja po otpadima i kupuje po kućama stare mašine, popravlja ih i prodaje.
"I dok sam aktivno radio ali i sada u penziji preporučujem ljudima da kupuju kvalitetne mašine. Ne one bele plastične preko kojih je nalepnica poznate firme. Kvalitetne se ređe kvare i ne moraju često da dolaze kod mene na popravku. Najsrećniji sam kada je mušterija zadovoljna. Nije sve u novcu "govori majstor Milovan dok odnosi u auto popravljenu šivaću mašinu gospođi iz Kruševca.
Zanimljivo je da se u svih pet radionica i skladišta šivaćih mašina nalazi po jedan radio aparat i da svi rade ceo dan, ne gase se. Milovan sluša samo radio stanice Lola i Beograd 202.
Lapčević je obučavao veliki broj preciznih mehaničara jer je tako mogao da „dane dušom“ jer je svojevremeno bilo posla preko glave. Za reklamu nikada nije dao ni dinar jer se po narodnoj – „Dobar glas daleko čuje“. Samo je platio za reklamu štampanje atraktivnog osvetljenog panoa ispred ulaza u servis. On je u Miloševu pronašao svoj mir. Radi i dalje jer ne može bez mašina iako ih ima više od 300 , a najstarija je Singerica od 150 godina.
“ Koliko je svojevremeno značila šivaća mašina u domu i društvu govori podatak da se ona darivala kao značajan deo miraza mlade „, rekao je na kraju za portal N1 majstor Milovan Lapčević iz Miloševa kod Jagodine.
Kurir Biznis/N1