MILJANA FAKULTETSKU DIPLOMU MENJALA ZA VOĆNJAK: Tešovići krenuli od nule, a danas imaju svoju proizvodnju kajsija i krušaka

Printscreen/Instagram/pgtesovic, Printscreen/Facebook/Poljoprivredno gazdinstvo Tešović Miljana

Biznis priča Miljane Tešović počinje 2006. godine, po sticanju diplome ekonomskog fakulteta. U to vreme je već bila rodila prvo od troje dece i odlučila da ne juri karijeru, kako se možda očekivalo od ljudi njenih godina.

Ona je diplomu ekonomiste ostavila po strani i rešila da na selu započne svoju odiseju. Danas sa svojim mužem i troje dece uspešno je proživljava, ali, kako kaže, i više od toga.

Miljana s porodicom živi u Banatskom Karlovcu, gde su i počeli uzgoj voća i plasman proizvoda na domaće tržište.

Printscreen/Instagram/pgtesovic 
foto: Printscreen/Instagram/pgtesovic

- Krenuli smo od nule, s tek nešto malo ušteđevine. Nismo imali nikakvu pomoć sa strane kao mnogi nama slični koji su rešili da se oprobaju u istoj branši. Moja porodica je u Srbiju došla za vreme 'Oluje'. Suprug je i tada bio zaposlen, a ja sam radila oko dve godine i pošto je proces privatizacije uzeo maha, odlučili smo da porodicu pokušamo da obezbedimo na drugačiji način. Prvo smo kupili hektar zemlje, bez nekog pređašnjeg plana šta ćemo s tom zemljom da radimo - otkriva Miljana za Biznis Kurir.

Prvo su, kaže ona, krajem prve decenije dvehiljaditih posadili kajsiju i bez prethodno stečenog znanja krenuli u poljoprivrednu avanturu. U rasadniku u kom su nabavljali sadni materijal naišli su na svesrdnu pomoć čika Žike, čoveka koji ih je uveo u sve ono što ih kasnije čeka i koji im je uvek izlazio u susret u vezi sa svakom nedoumicom. Miljana o kajsijama nije znala ama baš ništa i sve je učila iz knjiga.

- Počeli smo tako što nam je posle sadnje kajsije došlo na um da između redova ove voćke posejemo krompir, kako nam zemlja ne bi zvrjala prazna godinu dana. Svaki kvadrat je morao da bude iskorišćen, a u tome nam je pomogao jedan dobar čovek iz Kosjerića sa svojim mašinama. Bilo je i problema s lopovima koji su krali sadnice, a tada smo ih plaćali i preko 450 dinara po komadu. Onda i sa zečevima, koji su pravili dodatne nezgode...

Printscreen/Facebook/Poljoprivredno gazdinstvo Tešović Miljana 
foto: Printscreen/Facebook/Poljoprivredno gazdinstvo Tešović Miljana

Pomoć i snaga bračnom paru Tešović dolazili su od njihovo troje dece. Najstariji sin planira da nastavi dalje i studira nakon završene gimnazije, srednji pohađa srednju školu, a najmlađa ćerka završava osmi razred.

- Kasnije smo proizvodnju upotpunili i kruškama. Posao se sam od sebe polako ali sigurno širio, a naša deca nam zaista pomažu u velikoj meri. Svesni smo, međutim, da kako vreme ide, i oni će ići svojim putem, a mi ćemo nastaviti da se bavimo voćarstvom i dalje možda u manjem obimu - dodaje Miljana.

Od planova koji ih očekuju u skorijoj budućnosti, Miljana ističe sadnju dinja, koja se lako obrađuje, bere se u oktobru i od nje se pravi samo rakija, te će sav posao biti nešto lakši. Da Tešovići ne odustaju tako lako, govori i činjenica da osim voća u svom bogatom asortimanu imaju i očišćenog, a potom i dimljenog šarana, koji, kao i ostale proizvode, plasiraju najpre u Vršac i Pančevo, a posle toga i u ostale delove Srbije.

Porudžbine, kažu, sve češće stižu i iz Beograda. Njihovi proizvodi su prepoznatljivi mnogim kupcima, koji im se rado vraćaju i od njih iznova pazare. Krug se godinama širio, a Miljana naglašava da su joj u tome mnogo pomogla poznanstva koja je godinama gajila. Počelo je od najužeg kruga prijatelja, potom njihovih prijatelja i tako redom. Ni sanjala nije da će posle izbeglištva danas biti ovde gde je.