Ne morate raditi 5 godina u Nemačkoj da biste stekli pravo na penziju: Ovu caku mnogi ne znaju
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izbor- Za redovnu starosnu penziju u Nemačkoj dovoljno je 60 meseci priznatog osiguranja, a u taj staž mogu da uđu i periodi odgajanja dece, brige o drugima ili dobrovoljne uplate.
- Ako nedostaje nekoliko meseci, moguće je doplatiti doprinose, a mogu se priznati i periodi osiguranja ostvareni u drugim državama.
- Pet godina osiguranja je samo minimalni uslov: visina penzije zavisi od dužine staža i uplaćenih doprinosa.
Mnogi radnici koji su deo života proveli u Nemačkoj pitaju se koliko zapravo moraju imati uplaćenih doprinosa da bi jednog dana ostvarili pravo na zakonsku starosnu penziju.
Pravilo je jasnije nego što se na prvi pogled čini: za redovnu starosnu penziju potrebno je najmanje 60 meseci priznatog osiguranja, odnosno pet godina. Međutim, tih pet godina predstavlja samo osnovni uslov za sticanje prava - ne znači da će penzija automatski biti visoka.
Nemački penzioni sistem pritom ne gleda isključivo mesece tokom kojih je osoba bila klasično zaposlena. U određenim okolnostima mogu se računati i druga priznata razdoblja, a u nekim slučajevima moguće je i dobrovoljno uplaćivanje doprinosa.
Kako piše "Focus“, za ostvarivanje prava na redovnu zakonsku starosnu penziju u Nemačkoj potrebno je ispuniti takozvani opšti period čekanja od pet godina, odnosno 60 meseci.
To ne znači nužno da osoba mora punih pet godina biti zaposlena kod poslodavca i tokom celog tog perioda uplaćivati doprinose. Nemački sistem priznaje različite periode osiguranja. Pod određenim uslovima mogu se računati i periodi odgajanja dece ili brige o drugim osobama.
Šta ako nedostaje nekoliko meseci?
Prilikom provere da li osoba ispunjava minimalni uslov ne posmatraju se samo godine klasičnog zaposlenja, već sva razdoblja koja se prema pravilima nemačkog penzionog osiguranja mogu priznati.
U određenim situacijama postoji mogućnost dobrovoljne uplate doprinosa. Prema informacijama nemačkog penzionog osiguranja, takve uplate pojedinim osiguranicima mogu pomoći da dostignu potrebnih 60 meseci osiguranja.
To može biti posebno važno za osobe kojima do minimalnog perioda nedostaje određeni broj meseci.
Ipak, samo ispunjavanje uslova od 60 meseci nije dovoljno. Potrebno je dostići i zakonom propisanu starosnu granicu za penzionisanje. Za osobe rođene 1964. godine ili kasnije, propisana starosna granica je 67 godina.
Pet godina ne znači i visoku penziju
Ovo je jedan od najvažnijih detalja. Činjenica da je osoba prikupila potrebnih 60 meseci znači da može ispuniti minimalni uslov za ostvarivanje prava na redovnu zakonsku starosnu penziju.
To, međutim, nikako ne znači da će njena mesečna penzija biti visoka.
Iznos penzije zavisi, između ostalog, od toga koliko dugo je osoba uplaćivala doprinose i na osnovu kolikih primanja su doprinosi uplaćivani.
Zato postoji velika razlika između osobe koja je u nemačkom sistemu bila osigurana samo minimalnih pet godina i nekoga ko je decenijama radio i uplaćivao doprinose.
Mogu se priznati i godine osiguranja iz drugih država
Za ljude koji su tokom radnog veka živeli i radili u više država postoji još jedna važna mogućnost.
Pod određenim uslovima mogu se uzeti u obzir i periodi osiguranja ostvareni u drugim državama. To je naročito važno za osobe koje su deo radnog veka provele u Nemačkoj, a deo u nekoj drugoj državi.
Prilikom utvrđivanja prava mogu biti relevantna pravila koja uređuju priznavanje perioda osiguranja između država.
Šta ako nema dovoljno godina za nemačku penziju?
Ako osoba tokom života nije prikupila dovoljno priznatih perioda osiguranja, ne može ostvariti redovnu zakonsku starosnu penziju samo na toj osnovi.
Međutim, to ne znači nužno da će u starosti ostati bez bilo kakve finansijske pomoći.
Nemački sistem predviđa mogućnost osnovne socijalne sigurnosti u starosti za osobe koje, pod propisanim uslovima, nemaju dovoljno sopstvenih prihoda i imovine za podmirivanje osnovnih životnih troškova.
Važno je naglasiti da se ovde ne radi o dodatnoj penziji, već o socijalnoj pomoći.
Osnovna socijalna sigurnost nije namenjena samo ljudima koji uopšte nemaju pravo na penziju. Pod određenim uslovima može se isplaćivati i osobi koja već prima nisku zakonsku penziju, ali joj ukupni prihodi nisu dovoljni za pokrivanje osnovnih životnih troškova.
Prilikom odlučivanja o pravu na ovu pomoć i njenom iznosu uzimaju se u obzir prihodi i imovina osobe, a u određenim okolnostima i prihodi i imovina njenog partnera.
Za 2026. godinu osnovna mesečna potreba za samca iznosi 563 evra. Priznati troškovi stanovanja i grejanja mogu se razmatrati zasebno, u zavisnosti od konkretnog slučaja.
Dakle, 60 meseci osiguranja, odnosno pet godina, predstavlja osnovni minimalni uslov za redovnu zakonsku starosnu penziju u Nemačkoj, uz ispunjavanje propisane starosne granice.
U tih pet godina ne moraju se nužno računati samo klasični meseci rada. U određenim slučajevima važni mogu biti periodi odgajanja dece, brige o drugima, dobrovoljne uplate doprinosa ili osiguranje ostvareno u drugim državama.
Istovremeno, pet godina osiguranja treba shvatiti samo kao prag za sticanje prava, a ne kao garanciju visoke penzije. Konačan iznos zavisiće od ukupnog trajanja osiguranja i visine uplaćenih doprinosa.
Kurir Biznis/Dnevno.hr