Sa ovih 10 proizvoda Jugoslavija je pokorila svet: Neki su rađeni po stranoj licenci, a drugi su bili domaća inženjerska čuda
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborOd automobila koji su stigli do Amerike i traktora koji su se prodavali u Africi, do prvog evropskog džepnog kalkulatora i mopeda koji su osvajali Holandiju - Jugoslavija je proizvodila robu koja je stizala na tržišta širom sveta. Mnogi od tih proizvoda danas postoje samo u kolekcijama i sećanjima.
Kada se govori o industriji nekadašnje Jugoslavije, najčešće se pominju veliki sistemi poput Energoinvesta, Končara, Iskre, Zastave i Gorenja.
Ali iza velikih fabrika stajali su konkretni proizvodi.
Neki od njih bili su toliko rasprostranjeni da ih je gotovo svako domaćinstvo imalo. Drugi su, međutim, prelazili granice i stizali na tržišta Zapadne Evrope, Afrike, Azije, pa čak i Sjedinjenih Američkih Država.
Od današnje perspektive možda je najzanimljivije to što pojedini proizvodi nisu bili samo jeftina roba za tržišta u razvoju. Neki su predstavljali ozbiljne tehnološke poduhvate za svoje vreme.
Evo 10 proizvoda koji su nekada nosili oznaku "Made in Yugoslavia“, a danas se više ne proizvode u svom nekadašnjem obliku.
1. Yugo - automobil koji je stigao do Amerike
Verovatno ne postoji proizvod koji bolje simbolizuje ambiciju jugoslovenske industrije od Yuga.
Mali automobil iz Kragujevca počeo je da se proizvodi početkom osamdesetih, a već 1985. godine stigao je i na američko tržište.
Prva pošiljka od 220 automobila napustila je Kragujevac u julu 1985. godine, uz veliku pažnju američkih medija.
Yugo je Amerikancima ponuđen kao izuzetno jeftin automobil, a Jugoslavija je pokušala da napravi veliki izvozni prodor na jedno od najzahtevnijih automobilskih tržišta na svetu.
Projekat je, međutim, završio zajedno sa Zastavom Automobili. Proizvodnja automobila pod brendom Zastava ugašena je 2008. godine.
Danas su preostali Yugići uglavnom kolekcionarski automobili, dok se ime „Yugo“ poslednjih godina ponovo pojavljuje u planovima za oživljavanje brenda.
Od automobila koji je nekada krenuo iz Kragujevca ka Americi ostao je jedan od najprepoznatljivijih simbola jugoslovenske industrije.
2. Zastava 101 – „Stojadin“ koji je motorizovao Jugoslaviju
Ako je Yugo bio automobil koji je trebalo da osvoji svet, Zastava 101 bila je automobil koji je osvojio Jugoslaviju.
Popularni "Stojadin“ nastao je na osnovu Fiatove tehnologije, ali se decenijama proizvodio u Kragujevcu.
Automobil je bio prisutan širom Jugoslavije, a proizvodnja njegove nasledničke linije trajala je sve do kraja prve decenije 21. veka.
I danas se mogu pronaći primerci, ali originalni Stojadin više se ne proizvodi.
Zanimljivo je da je upravo ovaj automobil pokazivao koliko je jugoslovenska automobilska industrija bila povezana sa svetskim proizvođačima: domaća fabrika je, uz licencu i sopstvenu proizvodnju delova, uspela da napravi automobil koji je postao deo svakodnevnog života miliona ljudi.
3. Tomos APN - moped koji je stigao do Zapada
Tomosovi mopedi bili su jedan od najpoznatijih jugoslovenskih proizvoda široke potrošnje.
Fabrika iz Kopra razvila je čitav niz modela, a proizvodnja je tokom decenija prešla granice Jugoslavije.
Tomos navodi da je tokom svog postojanja proizvedeno više od 2,5 miliona motocikala i mopeda, kroz više od 70 različitih modela.
Još zanimljivije je to što je međunarodno tržište bilo deo Tomosove strategije praktično od početka. Kompanija je izvozila u Skandinaviju, a Holandija je postala jedno od njenih najvažnijih tržišta. U toj zemlji je Tomos imao i sopstvenu fabriku, otvorenu 1960-ih.
Modeli poput APN-a, Automatika i Colibrija postali su sinonim za jednostavan i izdržljiv moped.
Originalni jugoslovenski Tomos danas više nije proizvod koji izlazi sa nekadašnjih proizvodnih linija, ali je ostao veoma snažan brend među ljubiteljima starih mopeda.
4. TAM kamioni - vozila koja su stizala od Afrike do Amerike
Mariborski TAM bio je jedan od najvećih proizvođača kamiona i autobusa u Jugoslaviji.
Do 1986. godine kroz fabriku je prošlo oko 200.000 vozila, a TAM je postao jedan od simbola jugoslovenske automobilske industrije.
Međutim, posebno je zanimljiv njegov izvoz.
TAM navodi da su njegova vozila stizala na tržišta Bugarske, Egipta, Konga, Gane, Zambije, Indonezije, Kolumbije, Turske, Libije, Saudijske Arabije, pa čak i SAD.
Drugim rečima, kamion proizveden u Mariboru mogao je da završi na drugom kraju sveta.
TAM je nakon raspada Jugoslavije nastavio da postoji u novim organizacionim oblicima, ali nekadašnji industrijski gigant i njegova masovna proizvodnja više ne postoje.
5. IMT 533 i 539 traktori - postali su deo jugoslovenskog sela
Malo je proizvoda koji su toliko promenili svakodnevni život na jugoslovenskom selu kao IMT traktori.
Modeli IMT 533 i IMT 539 postali su legendarni zbog jednostavnog održavanja i dostupnosti delova.
Svetska banka je osamdesetih IMT opisivala kao najvećeg proizvođača traktora i poljoprivrednih mašina u Jugoslaviji, uz napomenu da je kompanija proizvodila traktore sopstvenog dizajna koristeći pretežno domaće sirovine i komponente.
IMT je imao i izvoznu ambiciju. Traktori su se izvozili u Afriku i Aziju, a početkom 2010-ih kompanija je ugovarala isporuke za Nigeriju i Sudan.
Originalna proizvodnja je, međutim, završena 2015. godine, kada je IMT otišao u stečaj.
Tri godine kasnije indijski TAFE kupio je IMT kao pravno lice, uključujući zaštitni znak i tehničku dokumentaciju.
Zato se ime IMT i danas može sresti, ali IMT 533 i 539 kakve je proizvodila jugoslovenska fabrika pripadaju istoriji.
6. Prva Petoletka - hidraulika koja je završavala u avionima i industriji
Prva Petoletka iz Trstenika možda nije poznata širokoj publici kao Zastava ili Tomos, ali je njena priča jedna od najimpresivnijih.
Kompanija je proizvodila hidraulične i pneumatske sisteme, pumpe, kompresore, ventile i različite komponente.
U svom zlatnom periodu Petoletka je imala gotovo 20.000 zaposlenih, a njeni proizvodi izvozili su se u više od 30 zemalja. Na vrhuncu je oko 40 odsto proizvodnje bilo namenjeno izvozu.
Još fascinantnije je što su njeni inženjeri razvijali sisteme za veoma različite namene - od rudarske mehanizacije i hidroelektrana do vojne tehnike i vazduhoplovstva.
Petoletka je sarađivala sa kompanijama kao što su Boeing, Daimler, Wabco Westinghouse, Linde i Zahnradfabrik.
Danas više ne postoji onaj ogromni industrijski sistem koji je nekada zapošljavao desetine hiljada ljudi.
U februaru 2025. godine fabrici Petoletka PPT država je uplatila iznos od milion evra za oporavak, konsolidaciju i poslovanje iz Fonda za razvoj Republike. Ova sredstva su izuzetna finansijska injekcija za industriju Petoletka PPT i prilika da fabrika stabilizuje svoje poslovanje. Ovo je i sigurnost za više od 500 radnika, koji rade u ovom preduzeću.
7. Digitron DB800 - Jugoslavija je napravila jedan od prvih evropskih džepnih kalkulatora
Ovo je možda najneverovatnija priča na listi.
Godine 1971. u Bujama je napravljen Digitron DB800, koji se smatra jednim od prvih evropskih džepnih kalkulatora.
U vreme kada su elektronski kalkulatori bili vrhunska tehnologija, mali grad u Istri dobio je proizvod koji je mogao da se takmiči sa uređajima američkih i japanskih proizvođača.
Digitron je postao simbol jugoslovenske elektronike.
Danas DB800 više nije proizvod koji se može kupiti u prodavnici elektronike. Preživeli primerci imaju status kolekcionarskih predmeta.
Jugoslavija je, dakle, imala svoj džepni kalkulator u trenutku kada je ta tehnologija tek počinjala da menja svet.
8. EI Niš - televizori i elektronika "Made in Yugoslavia“
EI Niš nije proizvodio samo jedan uređaj, već čitavu paletu elektronike.
Televizori, radio-aparati, elektronske komponente, telekomunikaciona oprema i računari bili su deo ogromnog sistema koji je na vrhuncu imao oko 28.000 zaposlenih.
U Nišu je još 1958. godine proizveden prvi televizor u Jugoslaviji, dok je serijska proizvodnja počela 1959. godine. Kolor televizor "Spektra“ predstavljen je 1971. godine.
Nekadašnji EI televizori danas su gotovo potpuno nestali iz svakodnevne upotrebe. Sa njima je nestao i veliki deo domaće elektronske proizvodnje.
Ostali su kolekcionari, stari katalozi i fotografije uređaja koji su nekada predstavljali vrhunac domaće tehnologije.
9. TAS Volkswagen Golf - "narodni automobil“ proizveden u Sarajevu
Volkswagen Golf nije bio jugoslovenski dizajn, ali je automobil proizveden u fabrici TAS u Vogošći postao jedan od najvažnijih proizvoda jugoslovenske industrije.
Prvi Golfovi počeli su da se sklapaju u Sarajevu 1976. godine, a proizvodnja se kasnije proširila.
Posebno je zanimljiv podatak da je TAS proizvodio i Volkswagen Caddy za evropsko tržište, što znači da su vozila proizvedena u Sarajevu odlazila kupcima širom Evrope.
Rat je 1992. godine prekinuo proizvodnju u TAS-u.
Golf se naravno i dalje proizvodi, ali Golf proizveden u Sarajevu kao deo jugoslovenskog industrijskog sistema više ne postoji.
10. Jugoplastika - plastična roba, obuća i igračke koje su osvajale tržište
Jugoplastika iz Splita bila je mnogo više od fabrike plastike.
Proizvodila je različitu robu široke potrošnje, od obuće i igračaka do ambalaže i proizvoda od plastike.
Neki njeni proizvodi postali su deo svakodnevnog života generacija Jugoslovena, a deo proizvodnje odlazio je i na strana tržišta.
Posebno su ostali upamćeni proizvodi poput obuće i različitih igračaka i plastičnih proizvoda.
Jugoplastika kao nekadašnji veliki industrijski sistem više ne postoji.
Njena priča je možda najbolji primer kako se promenom države, tržišta i ekonomskog sistema može izgubiti čitav proizvodni ekosistem – čak i kada su brendovi i proizvodi decenijama bili prepoznatljivi.
Od automobila do kalkulatora - šta nam je ostalo?
Kada se ovih 10 proizvoda pogleda zajedno, postaje jasno da jugoslovenska industrija nije bila ograničena na jednu oblast.
Proizvodili smo: automobile, mopede, kamione, autobuse, traktore, hidrauliku, televizore, računare, kalkulatore, obuću i proizvode od plastike.
Neki od tih proizvoda bili su rezultat licenci stranih kompanija. Drugi su razvijani u domaćim institutima i fabrikama. Treći su nastali kao kombinacija stranog znanja i domaćeg inženjeringa.
I upravo je to možda najzanimljiviji deo priče.
Jugoslavija nije bila autarkična zemlja koja je pokušavala da sve napravi sama. Naprotiv, njene kompanije su često sarađivale sa velikim svetskim proizvođačima, kupovale licence, razvijale sopstvena rešenja i zatim pokušavale da svoje proizvode plasiraju na strana tržišta.
Zašto ih danas nema?
Odgovor nije samo u raspadu Jugoslavije.
Raspad zajedničkog tržišta bio je ogroman udarac, ali su se istovremeno promenili tehnologija, konkurencija, način finansiranja, globalni lanci proizvodnje i zahtevi kupaca.
Mnogi jugoslovenski proizvodi imali su veoma dobru reputaciju na tržištima na kojima su cena i jednostavnost bili presudni. Međutim, tokom devedesetih i kasnije konkurencija iz Azije i Zapadne Evrope postala je mnogo snažnija.
Neke kompanije nisu uspele da se modernizuju, druge su izgubile tržišta, treće su privatizovane, podeljene ili prodate stranim kompanijama. A pojedini proizvodi jednostavno su tehnološki zastareli.
Kalkulator koji je nekada bio čudo elektronike danas je zamenjen telefonom. Moped je u mnogim zemljama zamenjen skuterom ili automobilom. Televizor iz EI Niša zamenjen je ravnim ekranima korejskih, japanskih i kineskih proizvođača.
Ipak, ono što je ostalo jeste činjenica da su ti proizvodi nekada izlazili iz jugoslovenskih fabrika i odlazili u svet.
Možda zato danas, kada se na nekoj staroj fotografiji pojavi natpis "Made in Yugoslavia“, reakcija nije samo nostalgija.
To je i podsećanje na vreme kada je jedna socijalistička zemlja pokušavala da napravi sopstvenu industriju koja će biti dovoljno dobra da se za nju plate devize na tržištima širom sveta.
A neki od tih proizvoda, poput Yuga, Tomosa, IMT-a ili Digitrona, i danas imaju nešto što mnogi savremeni proizvodi nemaju: priču koju ljudi pamte decenijama.
Kurir Biznis