SAŠA SE VRATIO U BEOGRAD IZ ŠVAJCARSKE POSLE 35 GODINA: "Mentalitet je skroz drugačiji - ako primete ljude sa Balkana..."
Pre 12 godina on i njegova porodica preselili su se u Beograd, gde je Saša otvorio prodavnicu opreme za gitare. Za Jutjub kanal Attic life, govorio je o tome zašto je našim građanima teško da se asimiluju u državama Evrope, čak i kada su, kao Saša, rođeni tamo. On je, između ostalog, govorio i o tome kako evropski mediji oblikuju javno mnenje o Balkanu, i kako se adaptirao u Srbiji.
– Oni (U Švajcarskoj i Evropi) ne znaju puno o Balkanu i Srbiji, znaju samo šta se dešavalo u ratovima (devedesetih). Misle da nismo civilizovani, prilično divlji – kaže Saša.
On napominje da ima ljudi sa Balkana koji donekle zloupotrevljavaju zakone u Švajcarskoj, glume da su invalidi i slično, kako bi dobili pomoć od države, a zatim se vraćaju na Balkan. Švajcarci to vide i ne sviđa im se, pa ljudima sa Balkana i zbog toga opada reputacija. Takođe, kaže da je ljudima koji se prezivaju na „ić“ teško da nađu stan u Švajcarskoj. Navodi primer da ako se 100 ljudi prijavi za zakup nekog stana, i ako primete da tu ima ljudi sa Balkana, oni nemaju nikakvu šansu. Povezuju nas i dalje sa kriminalom i slično.
– Oni ne znaju da sam odrastao u Švajcarskoj, da imam švajcarski pasoš… – govori Saša. Kaže da se taj otpor prema Balkancima oseća svuda, i da mu je između ostalog i zbog toga bilo prirodno da se vrati u Srbiju. Kaže da je želeo i da njegova deca budu potpuno integrisana u društvo, što je kad nas moguće, ali ne sasvim u Švajcarskoj.
Saša napominje i da je sve nekako hladnije u Švajcarskoj, čak i što se tiče običnog razgovora sa ljudima. U Beogradu svi žele da ćaškaju, vole da postavljaju pitanja. Ovde on ima i dosta više vremena i za posao i za porodicu u Beogradu.
Iako je on živeo u švajcarskom selu, koje je bilo malo, ni tamo nikada nije osećao toplinu koju oseća u velikom Beogradu i posebnu bliskost sa ljudima.
– Mislim da mi je super život ovde, i ženi i deci. Sve je kako treba. Teško je objasniti, sve je u svom ritmu – kaže Saša i napominje da se sve više oseća kao Srbin, iako smatra i da je Švajcarac i Srbin istovremeno. Njegov „švajcarski deo“ je da bude precizan i tačan.
U Srbiji mu je zasmetalo što recimo, ljudi bacaju pikavce kroz prozore automobila, i smatra da bi trebalo da imamo veću svest o čuvanju priorode. Na pitanje: „Da li će Srbija, možda jednog dana, postati nova Švajcarska?“, Saša je odgovorio:
– Ne, nikada neće biti Švajcarska. I dobro je što neće biti. Mentalitet je skroz drugačiji. Švajcarci žele sve pod konac, Srbi su više haotični. I to je dobro, ne treba svi da budu kao Švajcarci. Ne bih želeo da Srbija bude Švajcarska – kaže Saša.
On kaže da i u Evropi, čak i načelno bogatije zemlje, žele da budu kao Švajcarska, što se tiče ekonomije pre svega, ali da bi ipak svako trebalo da čuva nešto svoje i jedinstveno. Ipak, velika plata, napominje, ne znači odmah i blagostanje.
– Ljudi imaju velike plate u Švajcarskoj, ali je život jako, jako skup. Ne razumeju da u centru Ciriha kirija za stan ide od 3 do 4 hiljade evra. Možeš da imaš veliku platu, ali ona brzo ode – objašnjava Saša.
On kaže da je više druželjubiv u Srbiji, više opušten, i više svoj.
– Mogu ja svuda pomalo da živim, ali razmišljao sam šta je najbolje za moju porodicu i decu, i želeo sam da moja deca odrastu u Beogradu – zaključuje Saša.
BiznisKurir/BizPortal