I 300 KOZA U BORBI PROTIV POŽARA! Pilot projekat "vatrogasno stado" smanjilo broj požara u ovoj zemlji
Pilot-projekat u Mataru, finansiran sredstvima Evropske unije, okuplja stado od oko 300 crnih, smeđih i šarenih koza. One svakodnevno prelaze pešačke staze, autoputeve i planinske prevoje, uklanjajući suvu vegetaciju i trnovito žbunje koje bi, u najtoplijim mesecima, moglo da postane gorivo za požar. Lokalni poljoprivrednici ovaj projekat ocenjuju kao "uspšeno i trajno rešenje".
Katalonija se, kao i čitav mediteranski pojas, suočava sa sve češćim i razornijim požarima, podstaknutim sušama i klimatskim promenama. Uprkos najjačoj suši u poslednjih sto godina, broj požara u ovom delu Španije opao je, delom i zahvaljujući “vatrogasnim stadima” poput ovog.
Koze, poznate po svojoj proždrljivosti, jedu gotovo sve, od borovog podmlatka, preko trnovitih grmova, do bodljikavog kaktusa i čička. Njihova ispaša stvara prirodne protivpožarne pojaseve koje mašine ili hemijska sredstva ne mogu efikasno i ekološki da zamene.
Francesc Teixidó i Pedro Alba, obojica u kasnim tridesetim, nekada sportski instruktor i muzičar, danas su nomadski pastiri. Teixidó je pre 14 godina započeo s tek sedam koza na obroncima Badalone, a pandemija je podstakla Albu da mu se pridruži. Njihov rad, iako finansijski skroman, pokreće ideja o sporijem, održivom životu i upravljanju zemljom.
Uz zaštitu od požara, ovakva ispaša daje i vrhunsko mleko, bogatije mastima, proteinima i aromama zahvaljujući raznovrsnoj ishrani stada, što unapređuje kvalitet sira i doprinosi lokalnoj ekonomiji.
Lokalne paralele: gde i kako u Srbiji?
Srbija ima brojne regije gde bi ovakav model bio izuzetno koristan, posebno u područjima koja svake godine trpe štetu od šumskih i poljskih požara:
Homoljske planine, Stara planina, Suva planina su predeli koji imaju suve pašnjake, degradirane šumske pojaseve i često zapaljivu travu i šiblje.
Deliblatska peščara je prirodno podložna požarima zbog suve vegetacije i vetrova.
Južni Banat i Srem su vetroviti stepski predeli gde bi kombinacija ovaca i koza mogla sprečiti brzo širenje vatre.
Metode koje možemo primeniti
Formiranje “vatrogasnih stada” – udruživanje lokalnih stočara i opština kako bi se oformila mobilna stada za čišćenje kritičnih zona.
EU i domaće subvencije – korišćenje IPARD fondova i nacionalnih programa ruralnog razvoja za finansiranje pastira i obezbeđivanje opreme (prikolice, mobilne ograde, pojilice).
Integracija sa turističkom ponudom – kombinovanje ispaše sa ruralnim turizmom (npr. “Planinska ispaša – čuvari prirode”), čime se dodatno podstiče prihvatljivost projekta u zajednici.
Obuka pastira – kursevi koji povezuju tradicionalno stočarstvo sa savremenim ekološkim ciljevima, uključujući prevenciju požara.
Sezonski rasporedi ispaše – planiranje rute i vremena kretanja stada tako da pre početka letnje sezone visoke opasnosti od požara budu očišćeni svi ključni pojasevi.
Ovakav pristup, spajanjem tradicije i savremene ekologije, može da vrati život na sela, smanji štetu od požara i stvori novu nišu za stočare u Srbiji, onu gde pastir nije samo proizvođač mleka, nego i čuvar pejzaža i bezbednosti zajednice.
Kurir Biznis/Poljoprivrednik