30 godina uživa

USPEO DA ODE U PENZIJU SA 55 GODINA: Duže je penzionisan nego što je radio, a evo kako mu je to pošlo za rukom

Viktor Cap / Panthermedia / Profimedia

Moj tast, Frenk Noubl, uspešno se penzionisao sa 55 godina, nakon uspešne karijere u šumarstvu u Australiji.

Danas ima 86 i u penziji je gotovo isto koliko je i radio. Kaže da bi, kada bi mogao da vrati vreme, opet izabrao isti put — da se rano penzioniše.

Nakon razgovora s njim o njegovoj odluci, naučila sam ključne lekcije koje planiram da primenim sada kada imam 40 godina i aktivno razmišljam o penziji.

1. Imajte svoj dom u potpunosti u vlasništvu i više privatnih investicija pre nego što odete u penziju

Jedan od glavnih razloga zašto je Frenku bilo lako da se rano penzioniše jeste to što je pre penzije u potpunosti otplatio svoj dom. Prodao je porodičnu kuću u Tajersu i kupio novu, pristupačniju kuću u mestu Brajt — i to gotovinom, bez potrebe za kreditom.

Moj muž i ja bismo voleli da budemo u istoj situaciji, bez hipoteke, kada se penzionišemo. Imamo dve investicione nekretnine koje još otplaćujemo, a planiramo da jednu ili obe u nekom trenutku prodamo kako bismo mogli da kupimo „kuću iz snova“ bez zaduživanja.

Frenk takođe svoju uspešnu penziju pripisuje i privatnim investicijama pored penzije. Mi smo već počeli da ulažemo u akcije i da reinvestiramo dividende kako bismo stvorili dugoročno bogatstvo.

2. Ostanite fizički aktivni

Moj tast je neverovatno vitalan, i ljudi često ne mogu da poveruju da mu je skoro 90. I dalje ide u teretanu tri puta nedeljno, svakodnevno provodi sate u bašti i sam cepa drva za zimu.

U suštini — stalno je u pokretu. Nedavno sam čitala sjajnu knjigu Ikigai: japanska tajna dugog i srećnog života, u kojoj autori pišu o tome kako voda ostaje čista i korisna dok teče, dok stajaća voda stagnira — i kako je ljudsko telo isto takvo.

Taj opis me odmah podsetio na Frenka. Kako starimo, važno je da se svakog dana krećemo kako bismo telo održali u formi što duže. Planiram da sledim njegov primer — da vežbam i ostanem aktivna, jer će rana penzija biti mnogo prijatnija ako budem u dobrom zdravlju.

3. Imati hobije koji vas ispunjavaju

Frenk je uživao u baštovanstvu, odlascima u teretanu i igranju golfa. Takođe je mnogo putovao sa mojom taštom — širom Australije i inostranstva.

Kaže da su mu ti hobiji i strasti dali osećaj avanture i svrhe u penziji. To me jako inspiriše, a i srećna sam što je jedna od mojih strasti — pisanje — ujedno i moj posao.

Kada se penzionišem, planiram da nastavim da pišem — možda čak i nekoliko romana. Volim i da putujem, pa se nadam da će i to činiti veliki deo naše penzije, ako nam budžet dozvoli.

Penzioner Foto: Uroš Arsić/Mondo

4. Negujte odnos sa partnerom

Moja deca su mi jako važna, ali i odnos sa mužem je ključan.

Frenk mi je rekao da je od suštinske važnosti imati čvrst odnos sa partnerom ako planirate ranu penziju, jer ćete provoditi mnogo vremena zajedno. On i moja tašta su u braku skoro 60 godina i i dalje gotovo svaki dan provode zajedno.

Volim svog muža i on mi je najbolji prijatelj, ali često se desi da sav svoj fokus i energiju usmerim na naše troje dece. U toj svakodnevici, muž mi je na poslednjem mestu.

Nakon razgovora sa Frenkom, shvatila sam da želim da promenim neke stvari i posvetim više pažnje našem odnosu. Možda da počnemo sa češćim izlascima ili da zajedno osmislimo penzione planove.

Na kraju krajeva, deca će jednog dana odrasti i otići, a ostajemo samo on i ja — zato želim da sačuvamo tu povezanost i bliskost.

BiznisKurir/Business insider