Kako se približava vreme sezonskih poslova, sve je više pitanja i radnika i poslodavaca. Iako se pri pominjanju sezonaca najčešće misli da su to berači jabuka, šljiva… i da su tu po potrebi da pripomognu, to baš i nije tako. Jer onaj ko ih angažuje ima i obaveze i dužnosti prema važećem Zakonu o pojednostavljenom radnom angažovanju.
Sezonci mogu biti i stalno zaposleni, samostalci, poljoprivrednici, kao i korisnici novčane naknade. Mlađi od 18 godina mogu takođe da budu angažovani na ovim poslovima pod uslovima propisanim zakonom kojim se uređuje zasnivanje radnog odnosa za one koji nisu punoletni.
Za stranog državljanina ne važe posebni uslovi za zapošljavanje utvrđeni zakonom kojim se, inače, uređuje njihov rad. U Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje ističu da je poslodavac dužan da sezonskog radnika upozna sa poslovima koje će da radi, mestom rada, visinom naknade bez pripadajućeg poreza i doprinosa, kao i kada će mu zarada biti isplaćena.
Radno vreme sezonskog radnika ne sme biti duže od 12 časova dnevno, a naknada za rad obračunava se po radnom času, bez pripadajućih doprinosa i poreza, najmanje u iznosu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa zakonom, koja važi na dan isplate. Naknada za rad isplaćuje se na kraju radnog dana ili u drugim ugovorenim rokovima.
Po osnovu naknade za rad koju ostvari sezonski radnik poslodavac je dužan da plati porez na dohodak građana i doprinose za obavezno socijalno osiguranje na način propisan zakonom, ističu u Fondu PIO i dodaju da se doprinosom smatraju uplate za penzijsko i invalidsko osiguranje i za zdravstveno osiguranje.
Porez i doprinose za sezonskog radnika poslodavac plaća u roku od 15 dana od dana prijema podataka iz naloga za plaćanje koje dostavlja Poreska uprava.
Poslodavac može da angažuje sezonske radnike najviše 180 dana u toku kalendarske godine, navodi se 'Glasu osiguranika' penzijskog fonda.
Kurir.rs/Glas osiguranika