Srbija ima 5 sati dužu radnu nedelju od EU proseka: Profesor ekonomije objasnio ovako velike razlike
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborPrema njima, u Srbiji je prosečna radna nedelja imala 40,6 sati, dok je na nivou EU to bilo 35,9 sati. To znači da ljudi u Srbiji u proseku rade oko četiri časa više nedeljno.
Ako se pogledaju i pojedinačne zemlje, Srbija je i tu iznad svih po broju radnih sati, jer su u EU najduže radne nedelje zabeležene u Grčkoj sa 39,6 sati, Bugarskoj i Poljskoj sa po 38,7 i Litvaniji sa 38,4.
S druge strane, Holandija je imala najkraću radnu nedelju sa 31,9 sati, a pratile su je Danska i Nemačka, obe sa po 33,9 i Austrija sa 34 radna sata.
Ako pogledamo zemlje regiona, jedino u BiH je radno vreme duže jer se radi 40,9 sati nedeljno. U Hrvatskoj radnici provedu oko 37,7 sati na poslu, u Mađarskoj 37,4, u Severnoj Makedoniji 39,5, u Rumuniji 38,2, a u Bugarskoj 38,7.
Prosečna plata
Međutim, prosečna plata u Srbiji u martu iznosila je 121.650 dinara, odnosno oko 1.040 evra, dok je, recimo, u Hrvatskoj u istom mesecu iznosila 1.555 evra.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Mihail Arandarenko objašnjava da razlika nije tolika koliko brojke pokazuju.
On podseća da je prosečno radno vreme u Srbiji bilo više, te da se nastavlja blagi pad nedeljnog radnog vremena u Srbiji.
To što je naše radno vreme i dalje značajno iznad proseka EU, prema njegovim rečima, može da se objasni sa nekoliko faktora.
- Jedan od faktora je taj što kod nas ima jako malo rada na nepuno radno vreme, odnosno "part tajm". To je glavni faktor, jer imate zemlje poput Holandije gde više od polovine žena radi "part tajm", a kod nas ukupno i muškarci i žene možda svega pet odsto rade tako - objašnjava Arandarenko.
Struktura zaposlenosti
Kako naglašava, bitna je i struktura zaposlenosti i to sektorska.
- U poljoprivredi se radi više nego u drugim delatnostima. Poljoprivrednici prijavljuju da rade više od tih 40 sati nedeljno. Isto i ljudi koji imaju svoje firme rade više, odnosno većina njih iz kategorije samozaposlenih. Kada se to sabere, te strukturne stvari su ono što u dobroj meri gura naš prosek da budemo veoma visoko - ukazuje naš sagovornik.
On dodaje da u Srbiji sada ima oko 12 odsto ljudi koji rade u poljoprivredi, a ukupno oko 20 odsto u kategoriji samozaposlenih, gde spadaju i ti poljoprivrednici.
- To su procenti koji su daleko iznad proseka EU. To je taj kompozicioni efekat, jer imamo puno ljudi koji rade kao samozaposleni i to gura naš prosek - pojašnjava.
Glavni i pomoćni posao
Takođe, kako navodi, u Srbiji ima više ljudi koji imaju glavni i pomoćni posao, odnosno rade dva posla, što je još jedan od faktora koji utiču na veći broj radnih sati u proseku.
Arandarenko kaže i da je vrlo verovatno i da se u Srbiji više radi prekovremeno, pa da i to sve utiče, ali i da računica zavisi od obračuna radnih sati.
- Poslodavci će reći i da mi u naše radno vreme uračunavamo pauze, a da to na Zapadu ne računaju. A statistika je iz upitnika na koji odgovaraju sami zaposleni, pa bi i to mogao da bude jedan od faktora - napominje on.
Kada bi se svi ti navedeni faktori oduzeli, prema njegovom mišljenju, naš prosek bi se prilično približio proseku EU.
Kada je reč o zakonima, tu nema velikih razlika, dodaje Arandarenko.
- Ima svega nekoliko zemalja gde je zaista predviđeno da se radi manje od 40 sati, a najpoznatiji primer je Francuska gde je 35. Ali glavna stvar kod većine zemalja Zapadne Evrope je to nepotpuno radno vreme - ponavlja on.
S druge strane, to što su plate u Srbiji još uvek niže, kako kaže, odraz je nivoa razvijenosti.
- Ipak, mi imamo neku blagu konvergenciju prema proseku EU, ali to je dug proces - naglašava.
On smatra da ljude zbunjuje to što se kod nas dogodio zaokret, u smislu da su naše plate sada veće, ali su nam i cene daleko više.
- Naše cene su se veoma približile evropskim, a to znači da se naš paritet kupovne moći približio evropskom proseku. Naše evro plate su sada bliže evropskim platama, ali naša kupovna moć je smanjena u odnosu na to kakva je bila. I dalje je naših 100 evra veće od evropskih 100 evra, ali je ta razlika sada dosta manja - pojašnjava Arandarenko.
Što se tiče povećanja ili smanjenja radnog vremena, on tvrdi da ćemo mi svakako smanjivati radno vreme čak i ako nam ono ostaje isto.
- Ako svako od nas radi isto, dovoljno je ono što se dešava, a to je da imamo sve manje poljoprivrednika, a uskoro ćemo imati ispod 10 odsto zaposlenog stanovništva u poljoprivredi. To će gurati prosek nadole - zaključuje Arandarenko.
Biznis Kurir/Danas