DOPAMIN NA TANJIRU: Zašto grickalice funkcionišu poput cigareta u mozgu
Ako vam se ikada desilo da pojedete „samo malo“ grickalica, pa shvatite da je kesica prazna, a glad i dalje tu — problem nije u slaboj volji. Sve češće, problem je u samoj hrani. Preciznije, u ultra-prerađenoj hrani koja je osmišljena tako da se ne jede zbog potrebe, već zbog ponavljanja. Upravo zato sve više naučnika danas povlači paralelu koja zvuči neprijatno, ali je teško ignorisati: ultra-prerađena hrana funkcioniše po sličnom principu kao cigarete.
Dizajnirani da budu hiper-ukusni
Ovu tvrdnju ne iznose influenseri sa društvenih mreža, već istraživači sa Harvarda, Univerziteta u Mičigenu i Duke-a, koji u radu objavljenom u časopisu Milbank Quarterly zaključuju da mnogi ultra-prerađeni proizvodi dele više karakteristika sa cigaretama nego sa minimalno prerađenim voćem i povrćem. Njihova poruka je jasna: ako hrana sistematski podstiče prekomernu konzumaciju i povećava rizik po javno zdravlje, onda zahteva i ozbiljniji pristup regulaciji.
Ultra-prerađena hrana nije isto što i „nezdrava hrana“ u klasičnom smislu. To nisu samo kalorije, šećer ili masnoće. To su industrijski proizvodi koji sadrže malo ili nimalo celovitih namirnica, a mnogo sastojaka koje u kućnoj kuhinji ne koristimo: emulgatore, stabilizatore, pojačivače ukusa, veštačke arome i boje. Prema NOVA klasifikaciji hrane, u ovu grupu spadaju industrijski slatkiši, grickalice, gazirana pića, viršle, paštete, instant supe, gotova peciva, ali i mnogi proizvodi koji se reklamiraju kao „light“ ili „fit“. Zajedničko im je to što su precizno dizajnirani da budu hiper-ukusni i dugotrajni.
Hrana posle koje želiš još
Problem nastaje u trenutku kada ovakva hrana počne da „komunicira“ sa mozgom na način koji podseća na zavisničke supstance. Kombinacija šećera, masti i soli, uz meke teksture i pojačane arome, stimuliše dopaminski sistem — isti onaj koji reaguje na nikotin ili alkohol. Rezultat je kratkotrajno zadovoljstvo, bez stvarnog osećaja sitosti, praćeno željom za još. Zato se retko prejedamo jabuka, ali vrlo lako čipsa ili keksa.
Autori pomenute studije posebno upozoravaju na marketinške tvrdnje poput „bez šećera“ ili „niskog sadržaja masti“, koje nazivaju oblikom zdravstvenog pranja. U tome vide jasnu paralelu sa duvanskom industrijom 1950-ih, kada su se cigarete reklamirale kao „blaže“ ili „sa filterom“, dok je stvarni rizik ostajao isti. Proizvod se ne menja — menja se samo priča koja ga čini prihvatljivijim.
”Prazne” kalorije
Naučna istraživanja poslednjih godina povezuju visok unos ultra-prerađene hrane sa povećanim rizikom od gojaznosti, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti, ali i sa hroničnim zapaljenjima, poremećajem crevne mikrobiote, pa čak i depresijom i anksioznošću. Studije američkog NIH-a (National Institutes of Health) pokazuju da ljudi koji jedu više ultra-prerađene hrane unose više kalorija, čak i kada je nutritivni sastav obroka formalno isti — jednostavno zato što jedu brže i teže osećaju sitost.
Zamena jednog ultra-prerađenog obroka dnevno celovitijom opcijom (kuvano jelo, sveža salata, jaja, voće, orašasti plodovi) već pravi razliku – u energiji, koncentraciji, pa čak i raspoloženju.
Jer poenta nije da jedemo „savršeno“, već da jedemo hranu koja radi za nas, a ne protiv nas.
Budi ponovni apatit
Ultra-prerađena hrana „radi“ na sličan način kao cigarete: brzo zadovoljava, izaziva ponovni „apetit“ i kod mnogih ljudi teško se kontroliše. Razlika je u tome što hrana ima i nutritivnu vrednost (čak i minimalnu), a cigareta skoro nikakvu, što znači da bar postoji način da se navike pomalo „resetuju“ zdravijom hranom.
Promo