Srbi otišli u Kinu, a koferi ostali u Turskoj?! Advokat objasnio šta raditi u ovakvoj situaciji i da li imate pravo na nadoknadu
Otac i sin iz Beograda su 6. januara krenuli avionom na put dug oko 15 sati. Svoje kofere su ukrcali na aerodromu "Nikola Tesla". Let je bio sa presedanjem u Turskoj na aerodromu "Ataturk", gde su i ostali njihovi koferi.
Po dolasku u Šangaj 7. januara, obavešteni su da su ostali bez prtljaga sa obećanjem da će im sutra ujutru stići na adresu hotela.
Nažalost, isto obećanje su dobili i narednih dana, a stvari su konačno prispele tek 10. januara predveče po njihovom vremenu.
- Nimalo nije prijatno, ali prilagodili smo se situaciji. Poneli smo dosta stvari u koferima jer ostajemo 17 dana. Pitam se kako bi bilo da je na našem mestu neko ko ima terapiju koju svakodnevno mora da pije, a lekovi su mu ostali u koferu - rekao je za Kurir gospodin koji je sa sinom u Šangaju.
Supruga putnika iz Kine pokušavala je da kontaktira predstavništvo avio-kompanije kako bi ubrzali proces - odgovor nije dobila.
Kako putnici navode, radnici u hotelu su bili predusretljivi i pokušavali su da im pomognu da dođu do svojih stvari, ali čekanje je bilo neminovno.
Da li imate pravo na nadoknadu u ovakvoj situaciji?
- Nisam razmišljao o nadoknadi, bilo mi je jedino važno da dođemo do stvari, ništa drugo me nije zanimalo. Nezgodno je kada ne možete da se prilagodite vremenskim uslovima i gubite dane za aktivnosti na odmoru dok čekate kofere. Međutim, niko nadoknadu nije pominjao. Bitno nam je da stvari nisu stigle oštećene - iskren je putnik iz Srbije.
Šta kaže zakon?
Redakcija Kurira je stupila u kontakt sa Advokatskom kancelarijom Srećkovićispred koje je govorio advokat Jovan Srećković.
- U situacijama kašnjenja ili privremenog gubitka prtljaga, pravo putnika na naknadu štete jasno je utemeljeno kako u domaćem, tako i u međunarodnom pravu. Pre svega, neposredno se primenjuje Montrealska konvencija iz 1999. godine, koja je deo pravnog poretka Republike Srbije i koja uspostavlja objektivnu odgovornost avio-prevoznika za štetu nastalu usled kašnjenja, gubitka ili oštećenja registrovanog prtljaga - rekao je advokat za Kurir.
Kako to izgleda u praksi?
- To znači da putnik nema pravo na automatsku ili paušalnu naknadu zbog same neprijatnosti, već na naknadu stvarne, nužne i dokazive imovinske štete. To se pre svega odnosi na troškove koje je putnik morao razumno da učini zbog kašnjenja prtljaga, poput nabavke osnovne garderobe, obuće i sredstava za ličnu higijenu - istakao je.
- Računi predstavljaju ključni dokaz u reklamacionom i eventualnom sudskom postupku, dok se luksuzna roba, skupa odeća i elektronika po pravilu ne priznaju - upozorava advokat.
Odgovornost avio-kompanije
- Odgovornost avio-kompanije je kvantitativno ograničena konvencijskim limitima. Za štetu nastalu zbog kašnjenja, gubitka ili oštećenja prtljaga, maksimalna odgovornost trenutno iznosi do 1.519 specijalnih prava vučenja (SDR) po putniku, što u praksi okvirno odgovara iznosu od oko 1.600 do 2.000 evra, u zavisnosti od važećeg kursa, i to naročito u slučajevima trajnog gubitka prtljaga ili neisporuke u razumnom roku.
Pri tome, Montrealska konvencija izričito propisuje da se svaki zahtev za naknadu, bez obzira na pravni osnov, vodi isključivo u njenim okvirima i limitima, pri čemu kaznene, moralne i druge nenadoknadive štete nisu predmet naknade - objasnio je Srećković.
Šta raditi u slučaju teških posledica?
- Sa stanovišta domaćeg prava, Zakon o obligacionim odnosima dodatno štiti putnike kroz opšta pravila o odgovornosti za štetu (čl. 154. i 155), kao i kroz obavezu savesnog i profesionalnog postupanja prevozioca. Ukoliko bi kašnjenje prtljaga dovelo do naročito teških posledica, poput nemogućnosti korišćenja neophodne terapije ili ozbiljnog narušavanja svrhe putovanja, u teoriji se može govoriti i o posebnim oblicima štete, ali se takvi zahtevi u sudskoj praksi dosuđuju restriktivno - kaže naš sagovornik.
Prava putnika
- Posebno je važno ukazati na procesni aspekt zaštite prava putnika. Prema Montrealskoj konvenciji, reklamacija zbog kašnjenja prtljaga mora biti podneta pismeno, najkasnije u roku od 21 dan od dana kada je prtljag stavljen putniku na raspolaganje. Propuštanje ovog roka u praksi najčešće dovodi do gubitka prava na sudsku zaštitu. Kod putovanja sa presedanjem i više uzastopnih prevoznika, putnik može ostvarivati svoja prava i prema prvom i prema poslednjem prevozniku, u skladu sa pravilima o uzastopnom prevozu - ističe advokat.
Savet putnicima u ovakvoj situaciji
- Praktično posmatrano, putniku se savetuje da odmah po dolasku na aerodrom popuni PIR zapisnik, zatim da u zakonskom roku podnese pisanu reklamaciju avio-kompaniji uz prilaganje računa nužnih troškova, kao i da paralelno aktivira putno osiguranje, koje u praksi često obezbeđuje širi i brži obim zaštite od same avio-kompanije - savetuje.
Realizacija zahteva u praksi
- Pravo putnika nesporno postoji, ali njegova realizacija zahteva pravovremenu reakciju, urednu dokumentaciju i pravno precizno vođen postupak. U suprotnom, i pored jasne odgovornosti prevoznika, šteta može ostati na teret putnika - zaključio je advokat Jovan Srećković.