"Dobro je što sam ostao kod kuće na mojoj dedovini" Miloš nastavlja porodičnu tradiciju: Radim od jutra do večeri, ali ovo je moj život
Miloš Mihajlovski iz Đurđeva ima 20 godina, i sa ocem i dva brata bavi se ratarstvom i povrtarstvom.
I njegov deda je bio poljoprivrednik pa je tako Miloš treća generacija u porodici koja nastavlja zemljoradnju. Smatra da je dobro izabrao zanimanje, mada je završio za kuvara.
Na taj smer se opredelio, kazao je za Dnevnik, jer se u školu išlo samo pre podne, što mu je ostavljalo dovoljno vremena za poslepodnevne poljoprivredne poslove uz oca i braću.
- Mada je kuvarstvo tražena profesija i dobro plaćen posao, nisam se video u tom zanimanju. Poljoprivreda je bila oduvek moj izbor. Odrastao sam na njivi gledajući kako tata i deda obrađuju zemlju i uz njih naučio kako se to radi. Doduše, sada klimatske promene utiču na prinose, zahtevaju znatno veća novčana ulaganja i donose da se dosadašnja poljoprivredna praksa menja novom - istakao je Miloš.
Gazdinstvo Mihajlovski seje više ratarskih i povrtarskih kultura da bi lakše prebrodilo gubitke koji su u poljoprivredi neizbežni. Svake godine od nekog useva bude koristi, a od drugog minus i onda jedan rod pokriva onaj koji je podbacio.
Od ozimih kultura posejao je pšenicu i uljanu repicu. Obe kulture su nikle i lepo napreduju.
Ove godine zadovoljan je kako su rodili luk i pšenica, ali nije sa prinosom kukuruza i soje. Cvekla, čije je vađenje u toku, solidno je rodila, nema je puno posejane po okolnim selima, pa ima dobru cenu na pijacama, 150 dinara kilogram. Ali naveliko ne košta ni upola toliko.
- Nakupci prave štetu svim poljoprivrednicima dajući nam minimalne cene da bi oni posle na našem trudi, znoju i velikim novčanim ulaganjim bili na dobitku – napominje Mihajlovski.
"Dobro je što sam ostao kod kuće"
Miloš smatra da svaki posao ima i dobre i loše strane pa tako i poljoprivreda.
- Dobro je što sam ostao kod kuće na mojoj dedovini, što tata i nas tri brata zajedno ostvarujemo dohodak da bi jednoga dana mogli lakše da se osamostalimo i bili pravi domaćini u svojim porodicama. A loše strana je neizvesnost koje je uvek bilo u poljoprivredi jer je to fabrika pod vedrim nebom, ali sada je ta neizvesnost surovija. Klimatske promene su ogromne. Moramo useve za koje imamo prasku u gajenju da menjamo novima, s čijim karakteristikama nismo dovoljno upoznati. I radni dan je naporan, radi se od jutra do večeri, osim nedeljom i kada je crveno slovo u crkvnom kalendaru, ali se nađe vremena za odmor i putovanja, pogotovo zimi.
(Kurir.rs/Dnevnik)