OTKRIJ DA LI SI EMOCIONALNI JEDAČ, osoba koji hranom zatrpava emocije
Znaš onaj trenutak kad ti se sve sruči na glavu — poslovne obaveze se samo nižu, inboks je prepun neotvorenih mejlova, deci treba pomoć oko domaćeg, u kući je haos, a tvoj mozak okupira samo jedna stvar: zamisao kako jedeš čokoladu. I to ne samo kockicu. Cela.
Dobrodošla u svet emocionalnog jedenja. Ne brini, nisi sama. Mnogi ljudi danas, naročito kada su pod stresom, imaju neodoljivu potrebu za određenom vrstom hrane.
Hrana kao nagrada
Emocionalni jedači su osobe koje koriste hranu kao način da se izbore sa emocijama, a ne zato što su fizički gladni- Oni jedu da bi ublažili negativna osećanja (npr. nervozu, tugu, anksioznost), pobegli od neprijatnih situacija ili misli, nagradili sebe kad im je teško ili popunili emocionalnu prazninu.
U tim trenucima najčešće se poseže za “utešnom hranom” – bogatom šećerom, mastima, solju: čokolada, čips, testenine, brza hrana, sladoled...
Karakteristično za emocionalne jedače je da jedu iako nisu fizički gladni.
Uzimaju hranu koja trenutno umiruje, ali kasnije se javi osećaj krivice.
Imaju potrebu za grickanjem u tačno određenim emotivnim stanjima.
Posežu za hranom refleksno, bez razmišljanja i često jedu "u tajnosti", dok ih niko ne vidi.
Zašto baš čips, a ne brokoli?
Poznato je da hrana bogata šećerom, mastima i solju stimuliše dopamin, hormon zadovoljstva. Naš mozak to tumači kao utehu i brzo uči: stres = grickalica = olakšanje.
Ali to olakšanje traje kratko, a posle dolazi griža savesti, nadutost, umor – i začarani krug se nastavlja.
Šta kad sledeći put poželiš da "pojedeš nervozu", seti se da postoje zamene koje stvarno „rade posao“:
Umesto mlečne čokolade – uzmi crnu čokoladu (70%+) + šaku badema. Zadovoljiće tvoju potrebu za slatkim, a ujedno stabilizuje šećer u krvi i daje energiju.
Umesto čipsa – pojedi pečene leblebije. Hrskave su, lako zasite, a ne prže se u ulju. Puna porcija proteina i vlakana.
Umesto sladoleda – može da posluži zamrznuta banana + grčki jogurt + malo meda. Izblendaj i dobićeš sladoled koji ti ne diže insulin u nebesa.
Umesto instant testenine – uzmi tofu sir sa povrćem, jr je to lagana hrana za varenje i dobra za mikrobiom.
Nije poenta da izbacimo „utešnu hranu“ iz života. Poenta je da ne dajemo emocijama da sednu za volan kad biramo iz frižidera.
Hrana je užitak. Ali kad jedeš da umiriš um – neka to barem bude nešto što te posle ne ostavi praznom.
Dobra vest?
Emocionalno jedenje nije poremećaj, već obrazac ponašanja koji možeš da razumeš – i postepeno menjaš.
Ne moraš odmah da „pređeš na salatu“. Dovoljno je da postaneš svesna svojih okidača i počneš da gradiš zdraviji odnos prema hrani – i prema sebi.
Fizička vs. emocionalna glad – u čemu je razlika?
- Fizička glad
- Javlja se postepeno
- Možeš da sačekaš
- Zadovolji te bilo koja hrana
- Prestaješ kad si sit
- Nema osećaja krivice
Emocionalna glad
- Pojavi se iznenada
- Moraš da jedeš odmah
- Tražiš konkretno nešto (npr. slatko)
- Jedeš i kad si sit, često do prejedanja
- Često sledi griža savesti