ZANIMA LI VAS KAKVA SU PRAVA RADNIKA U EU? Pravila ista, ali uslovi rada se razlikuju od zemlje do zemlje
Prava evropskih radnika u velikoj meri su ujednačena zahvaljujući zakonodavstvu EU, ali postoje i značajne razlike među državama članicama
Zajednička prava u svim državama EU su, recimo, minimalni standardi u radnom vremenu (pravo na dnevni i sedmični odmor, ograničenje radne nedelje na najviše 48 sati). Pored toga i pravo na bezbedne i zdrave uslove rada, zaštitu od diskriminacije po osnovu pola, rase, religije, seksualne orijentacije, invaliditeta, jednaku platu za jednak rad između muškaraca i žena.
Tu su i pravo na kolektivno pregovaranje i sindikalno organizovanje, prava povezana sa roditeljstvom (porodiljsko, očinsko i roditeljsko odsustvo), te prava radnika u slučaju prenosa vlasništva preduzeća, kolektivnih otpuštanja i insolventnosti poslodavca.
No, i pored zajedničkog okvira, nacionalne razlike postoje u nekoliko ključnih oblasti. EU nema jedinstvenu propisanu minimalnu platu – države je određuju same. Razlike su ogromne: minimalna mesečna plata u Bugarskoj znatno je manja nego u Luksemburgu.
Od 1. januara ove godine jedine članice EU koje nemaju institut nacionalne minimalne zarade su Danska, Italija, Austrija, Finska i Švedska.
U januaru 2025. deset zemalja EU imalo je minimalne bruto plate ispod 1.000 evra mesečno: Bugarska (551 evra), Mađarska (707 evra), Letonija (740 evra), Rumunija (814 evra), Slovačka (816 evra), Češka (826 evra), Estonija (886 evra), Malta (961 evro), Grčka (968 evra) i Hrvatska (970 evra). Poređenja radi, Srbija bi se tu kvalifikovala iznad Bugarske, sa oko 652 evra bruto po broju radnih sati u januaru.
Nasuprot njima, najviši propisani bruto minimalci u EU su u Francuskoj (1.802 evra), Belgiji (2.070 evra), Nemačkoj (2.161 evra), Holandiji (2.193 evra), Irskoj (2.282 evra) i Luksemburgu (2.638 evra).
Različito su regulisani i fleksibilni oblici rada (honorarni, privremeni, ali i hibridni). U nekim državama (Danska, Holandija) ovakvi radnici uživaju veću zaštitu, dok su u drugim (Poljska) često u nesigurnijem položaju.
U nordijskim zemljama sindikati su veoma jaki i imaju institucionalnu ulogu u donošenju odluka. U južnijim i istočnoevropskim državama, sindikati su često slabiji i manje uticajni, iako su to zemlje koje dolaze iz nekadašnjeg Istočnog bloka. Ovo govori o pogubnim posledicama privredne tranzicije kroz koju su prošle po pitanju radničkih prava u poslednjih trideset godina.
U Nemačkoj i Francuskoj zakonima je snažno zaštićena sigurnost zaposlenja. U nekim drugim državama procedura za otkazivanje ugovora o radu je znatno jednostavnija.
Takođe, iako je EU propisala minimalno četiri nedelje odmora, mnoge države daju radnicima i više slobodnih dana – na primer, Francuska ima pet nedelja, a Austrija i više uz duži radni staž.
U novembru prošle godine najniža stopa nezaposlenosti u EU
U poslednjem godišnjem izveštaju Evropske komisije navodi se da je stopa nezaposlenosti od 5,8 odsto postignuta u novembru 2024. najniža ikad zabeležena. U decembru je došlo do blagog rasta. Pored toga, tokom 2023. je po prvi put udeo zaposlenih žena u ukupnoj populaciji radno sposobnog stanovništva ženskog pola premašio 70 procenata.
Raspodela dobrobiti u poslednjih 10 godina bila je stabilna širom svih zemalja EU. Treba istaći da polovinu ukupne sume stiče 10 odsto najbogatijih pojedinaca, i taj podatak nije se bitnije menjao, ali je raspodela za ostalih 90 odsto bila ravnomernije raspoređena, naročito u istočnim članicama.
Zaposlenost mladih i NEET kategorije poboljšana je u većini članica EU – “iako su stope njihove nezaposlenosti i dalje iznad očekivanja, razlike između zemalja su postale manje, sa poboljšanjima posebno u zemljama koje su imale izrazito visoku stopu nezaposlenosti mladih i NEET pojedinaca (na primer, u Grčkoj, Hrvatskoj, Španiji i Italiji)”, napominje se u dokumentu koji je objavila Evropska komisija.
Procenjuje se da je socijalno stanovanje smanjilo rizik od siromaštva za 0,4 procentna poena, dok je utvrđeno da su takozvani stambeni dodaci zaposlenima smanjili stopu rizika od siromaštva za 1,4 odsto.
Više od 60 odsto anketiranog radno sposobnog stanovništva u EU veruje da na dobrobit dece nema štetnog uticaja kada majke rade, u poređenju sa manje od 40 odsto iz slične ankete 1990. godine. Ove brojke se razlikuju od zemlje do zemlje, dostižući više od 80 odsto stanovništva u severnim državama članicama u poređenju sa 30 odsto u istočnim državama članicama.
Međutim, prepoznavanje važnosti deljenja kućnih poslova je manje uobičajeno. Nešto više od 40 odsto stanovništva EU veruje da je deljenje kućnih poslova važno za uspešan brak ili partnerstvo, što je tek neznatno poboljšanje u odnosu na 1990. godinu.
Kurir Biznis/Biznis.rs