OD STARE KUĆE NAPRAVILI RESTORAN! Simbol ovog grada dobio ''novi ukus'', ali sačuvali tradiciju
U jednoj od najstarijih kuća u centru Sremske Mitrovice danas se nalazi jedan od omiljenih restorana sugrađana.
Spoj istorije, tradicije i savremene kuhinje privlači goste svih generacija.
Kada biste se uputili ulicama grada Sremska Mitrovica, i pažljivo pratili izgled kuća prolazeći kroz centar grada i poprečne ulice, naišli biste na mnoštvo kuća koje ukazuju na značaj i veličinu istorije i arhitektonskog nasleđa.
Kad god ste u prilici da koračate ulicama Sremske Mitrovice, setite se da su se ovde kretali Rimljani, čiji su tragovi skriveni pod temeljima sadašnjosti. Setite se da je ovo jedinstven grad! Osvrnite se na zgrade koje svedoče o minulim vremenima, o ličnostima koje su ostavile neizbrisiv trag u istoriji.
Budite ponosni što ste se našli baš na tom posebnom mestu!
Mitrovica kao grad iznenađuje bogatstvom svog arhitektonskog nasleđa. Šarolika je graditeljska tradicija vidljiva na njenim ulicama – pripada kako ruralnom, tako i gradskom, savremenom i tradicionalnom graditeljstvu ispoljavajući primenu raznolikih uticaja i stilova.
Među najstarijim mitrovačkim porodicama, koja već više od tri veka obitava na ovim prostorima je porodica Radojević. U crkvenim knjigama zabeležena su imena predaka Dmitra, Vukadina i Dimitrija, poreklom iz Plava. Vremenom se porodica razgranala. Samo u bivšoj Železničkoj ulici bio je desetak kuća Radojevića, potomaka Koste, Milana, Petra i Ilije. Bavili su se uglavnom zemljoradnjom, živeli od zemlje.
Kao i mnogi drugi napredni domaćini, i Radojevići su imali salaš u gradskom ataru, nezaobilazan ukras sremačkih i vojvođanskih polja.
Po predanju, 1823. godine sagrađena je u ulici, sada pod nazivom Kralja Petra Prvog, jedna od najstarijih kuća u gradu.
Predak Petar (Perko), sagradio je dom za sebe i svoju porodicu u stilu prizemnih vojvođanskih paorskih kuća. U njoj su rođeni Petrovi sinovi Svetolik, Mitar i Nikola (Maša), koji se odvajaju od oca i svaki će za svoju porodicu sagraditi novu kuću u istoj ulici. Plac je bio velik, sa brojnim ekonomskim zgradama za tipično paorsko domaćinstvo.
Pre oduzimanja zemljišta za gradnju Naselja “Matije Huđi” plac se prostirao svom dužinom do bašti iz Ratarske ulice i OŠ “Jovan Jovanović Zmaj”.
Nije poznato kad je Mitar (1883-1953), jedan od Petrovih sinova koji je ostao na roditeljskom imanju, ispred stare sagradio novu velelepnu kuću.
Prema stilskim karakteristikama, građena je u duhu pozne secesije. Vreme nastanka ovog vrednog arhitektonskog zdanja može se datirati u dvadesete godine 20. veka. Pripada onom tipu vojvođanskih paorskih kuća, koje se umesto na narodno graditeljstvo oslanjale na važeće akademske istorijske stilove i uglavnom razvile oblik prizemnih stambenih objekata. Ova raskošna kuća, masivnih dimenzija nastala je kao odraz ekonomske moći i statusa naručioca, vlasnika ciglane, stepena obrazovanja projektanta i zanatskog umeća izvođača građevinskih radova.
Projektovana kao prizemna građanska kuća širom osnovnom je postavljena na ulični front. U centralnom delu kolski prolaz deli građevinu na dve zasebne stambene jedinice. Pročelje je podeljeno pilastrima, koji sežu do samog krovnog venca na četiri polja sa po dva prozorska otvora i centralnim portalom.
Početkom sedamdesetih godina kuća je renovirana, a radove su izveli majstori iz Beograda, koristeći posebne kalupe za izradu fasadnih ukrasa. U unutrašnjem prostoru svako krilo ima identičan raspored sa po tri glavne sobe sa ulice, dok su sporedne postavljene prema dvorištu sa ulazom iz ajnforta. Građevina nije posedovala dvorišna krila, već samo jednu manju drvenu verandu uz levu ivicu placa.
Mitar je bio preduzetničkog duha što mu je omogućilo da umnoži porodični kapital. Pored zemljoradnje bavio se i drugim poslovima. Kao vlasnik velike ciglane na Rumskoj malti najverovatnije je kuću izgradio od cigle iz vlastite proizvodnje. Posedovao je velike staje za stoku, trgovao svinjama koje su otkupljivači dobavljali iz Beča. Bavio se i špedicijom, naročito plovnim transportom. Dereglijama, na Savi, kod Legeta obavljao se rečni saobraćaj kojim je prevozio tovljene svinje do Beča.
Stara kuća iz 19. veka iznajmljivana je za poslovni i magacinski prostor. Tokom devedesetih godina prošlog veka, u dvorištu su svoje poslovanje započele mitrovačke firme: “Jukon”, “Mimeks”, pržionica kafe “Smart”. Danas, ta ista kuća, koja je kroz vekove pretrpela renoviranja i prilagođavanja, postala je deo savremenog biznisa i oduvek očuvane tradicije grada.
Stari zidovi sada služe kao podloga za novi biznis, a istorijski duh grada i dalje je prisutan, uz očuvanje i unapređenje tradicije koja ne gubi na značaju.
BiznisKurir.rs