OVAJ AUTOMOBIL JE BIO SAN SVAKOG VOZAČA! Srbi su ga obožavali, a dobio je i najviše nagrada u istoriji auto-industrije
Bezbednost i praktičnost bile su glavne karakteristike Volva 240, koji je, uprkos svom kockastom obliku, bio jedan od automobila sa najviše nagrada u istoriji automobilske industrije.
Jan Vilsgard je opravdao svoj dizajnerski potpis na tehnički najnaprednijem i najsigurnijem automobilu koji je automobilska industrija ponudila kupcima 1974. godine – Volvo 240.
Vilsgard je dizajnirao za Volvo između 1950. i 1990. godine, a njegov dizajnerski portfolio uključuje modele 120 i 140, kao i 240, koji su i danas Volvo bestseleri. Volvo 240 je predstavljen u avgustu 1974. godine kao logičan naslednik popularne linije 140, ali sadrži brojna nova i inovativna tehnička rešenja u mnogim oblastima automobilske industrije.
Ovo je posebno bilo evidentno u oblasti visokog nivoa bezbednosti, s obzirom da je serija 240 kreirana na osnovu koncepta bezbednosti Volvo VESC. Volvo VESC (Volvo Ekperimental Safeti Car) nastao je dve godine ranije kao deo NATO inicijative koja je pokrenula međunarodnu saradnju sa ciljem povećanja bezbednosti automobila.
Volvo je napravio čak 10 prototipova u ovom kontekstu, a onaj koji je predstavljen 1972. godine već je imao prednje i zadnje vazdušne jastuke, automatske sigurnosne pojaseve, iskačuće naslone za glavu u slučaju sudara, ABS, kameru za vožnju unazad, a putnici su mogli da prežive čeoni sudar pri 80 km/h zahvaljujući karoseriji, kao što je Volvo VE4 najavljivao ove karakteristike eksperimentalne ćelije serije.
Vilsgard je dizajn noviteta zasnovao na seriji 140 iz praktičnih razloga – cena. Na prednjoj strani, inspiracija iz VESC-a je bila vidljiva uz dodatak masivnijih branika serije 140, a ista slika se ponovila i pozadi. Unutrašnjost je bila skoro potpuno nova, ali prostranija od prethodnika. U zavisnosti od verzije, novi Volvo je bio dugačak između 4.785 i 4.898 mm sa međuosovinskim rastojanjem od 2.640 mm.
Novi motori, novo vešanje, nove kočnice sve je to bila promišljena serija detalja koja je trebalo da traje duže na tržištu.
Niz brojeva u oznaci tipa tumačen je kao 242 limuzina sa četiri cilindra, dvovrata, 244 limuzina sa četiri cilindra, limuzina sa četiri vrata, a 245 je bio karavan, odnosno četiri cilindra i petoro vrata.
U oznakama 262, 264 i 265, broj 6 je ukazivao na činjenicu da se radi o ugrađenom motoru sa šest cilindara. DL oznaka je označavala da je motor opremljen karburatorom, dok je oznaka GL označavala motor sa direktnim ubrizgavanjem goriva. Serija 240 i 260 imale su isti spoljašnji dizajn karoserije, ali se 260 razlikovao u pogledu velike rešetke hladnjaka, drugačijeg poklopca motora i pravougaonog oblika farova.
U slučaju šestocilindričnog agregata, radilo se o V6 benzinskom motoru koji je nastao u saradnji Volva, Pežoa i Renoa, a pored automobila ovih kompanija, korišćen je i u legendarnom De Lorean DMC-12. Volvo je uveo potpuno novu filozofiju na tržište sa 265 karavana.
Umesto da bude jednostavno automobil sa beskrajnim mogućnostima prevoza za potrebe porodice, ovaj novitet je pozicioniran kao ekskluzivan proizvod za dinamične i uspešne muškarce. 264 TE (Top Ekecutive) je za Volvo napravio Bertone, i to je bila prva produžena limuzina (sa 700 mm dužim međuosovinskim rastojanjem) u portfoliju brenda. Za potrebe DDR-a, stotinak komada (skoro celu seriju) odmah je naručio Erih Honeker, uz još nekoliko hiljada primeraka tipa 244.
Krajem 1974. nova serija je označila i početak rada u novoj fabrici Volvo u Kalmaru, gde je uvedena automatizovana proizvodna linija sa radnicima koji rade u grupama. Ono što je novo za Volvo je predstavljanje njegovog prvog automobila sa ugrađenim dizel motorom. Motor D24 sa prirodnim usisavanjem bio je delo Folksvagena, koji ga je koristio za svoju LT liniju komercijalnih vozila, a u Volvu je bio dostupan u modelima 244 D6 i 245 D6.
Volvo je ovde napravio odstupanje u načinu označavanja tipa jer dizel modeli nisu zadovoljavali nivo opreme koji su imali modeli serije 260. Volvo je ugradio 19 različitih motora uparenih sa 10 menjača u seriji 240/260, i tokom čitavog proizvodnog ciklusa, Volvo je kontinuirano razvijao i ažurirao ovaj automobil kako bi održao oblik u obliku cigle konkurentnim na tržištu.
Dve godine nakon lansiranja na tržište, predstavljen je prvi katalizator sa lambda sondom, a do 1988. godine, svaki sedmi od deset proizvedenih Volvo vozila će imati instaliranu ovu inovaciju.
Još 1976. američka NHTSA je proglasila seriju 240 za standarde bezbednosti za nove automobile na američkom tržištu, gde je Volvo prvi ponudio trosmerni katalizator sa lambda sondom. U septembru 1973. Volvo je najavio izgradnju fabrike u Americi, čime je postao prvi neamerički proizvođač automobila sa fabrikom u Americi.
Investicija je bila oko 100 miliona USD, a početak faze testne proizvodnje planiran je za 1976. Fabrika u Česapiku u saveznoj državi Virdžinija imala je planirani kapacitet od 100.000 automobila godišnje, među kojima bi bili modeli serije 240/260. Od proizvodnje automobila na kraju nije ostalo ništa, a pored autobusa, fabrika je proizvodila vanbrodske motore Volvo Penta.
Kada je 1973. prestala proizvodnja Volva 1800ES, kompanija je ostala bez vrhunskog modela za koji je Amerika bila važno tržište. Vilsgard je imao ideje, ali one nikada nisu realizovane.
Direktor Gilenhamar je video novi kupe kao čistokrvni kupe sa kraljevskom udobnošću i bezvremenskim izgledom. Automobil, označen kao 262C kada je predstavljen u martu 1977. godine, bio je do tada najluksuzniji automobil u portfelju švedskog proizvođača. Dvostruko skuplji od osnovnog 240, ovaj kupe je bio čista ekstravagancija na točkovima u maniru zlatnog doba američke auto industrije.
Italijanski dizajner Sergio Coggiole je zapravo stvorio prototip zasnovan na seriji 164, koju je Bertone kasnije proizveo kao serijski model u svojoj fabrici. U početku ste mogli kupiti Volvo 262C u srebrnoj metalik sa crnim vinilnim krovom ili bez vinilnog krova u zlatnoj metalik boji. V6 benzinski motor je prvo nudio 140 KS, a kasnije još 14 KS više. Kompanija Volvo je oduvek bila sinonim za karavan.
Serija 240 nije bila izuzetak u ovom pogledu. Volvo je tih godina nosio titulu najbržeg karavana na svetu zahvaljujući ugradnji svog prvog turbo motora, predstavljenog 1980. Model 240 Turbo Estate koristio je 2,1-litarski B21ET motor koji je imao 155 ks, što je značilo da je ovom karavanu trebalo samo 9 sekundi da dostigne stotinu, a maksimalna brzina je bila 19 h! Porodični karavan je ubrzo evoluirao u trkački automobil, tako da je 1985. bila zlatna godina za Volvo u motosportu, zahvaljujući letećoj cigli – Volvo Turbo, koji je osvojio Evropsko prvenstvo u turing automobilima (ETC) i njegovom nemačkom ekvivalentu, DTM.
Volvo je pomeo iste šampionate u Finskoj, Portugalu i Novom Zelandu… Trkačka verzija Volvo turbo je zahvaljujući modifikacijama imala motor snage oko 300 KS, što je bilo dovoljno da „leteća cigla” postiže brzinu i do 260 km/h. Robusnost i izdržljivost učinile su seriju 240 pogodnom za putovanja oko sveta. Poznate ličnosti koje su ga vozile su Dejvid Bouvi, Kurt Kobejn, Kventin Tarantino, pa čak i superbogati osnivač IKEA-e, Ingvar Kamprad.
Mnogi vozači u ovoj seriji takođe su postali milioneri tokom decenija za volanom, ali zaista samo milioneri na kilometraži!
Iako je Volvo formalno predstavio seriju 740/760/780 kao naslednika 1984. godine, ova druga je posustala 1992. godine nakon što su 1.239.222 jedinice proizvedene uporedo i paralelno sa proizvodnjom sa 240/260. Volvo 240/260 se proizvodio od 1974. do 1993. sa ukupno 2.862.573 jedinice, što ga čini najdugovečijom i najproizvodnijom serijom u istoriji.
Od toga, 242.621 jedinica je model 242, 1.483.399 jedinica je model 244, 959.151 jedinica je model 245, 132.390 jedinica je model 264, 9.951 jedinica je model 262 i 35.061 jedinica je ukupno 35.061 jedinica, kao što je broj 4. 212 jedinica.
– Stvorili smo najbezbedniji automobil na svetu, koji je već danas živa legenda, a biće još veći u godinama koje dolaze! Nije bio daleko od istine – rekao je tadašnji generalni direktor Volva Per Gilenhamar.
BiznisKurir/BizPortal