KRALJ LUKSUZA POLAKO PROPADA? Hteo da preuzme dva najpoznatija brenda - sve krenulo nizbrdo kada je uhapšen špijun koji ga je prikrivao
Bernard Arnault, oblačio je predsenike, njihove supruge i veliki broj svetskih manekenki.
U luksuznim i modnim krugovima Bernard Arnault ima reputaciju agresivnog kapitaliste koji je otpustio hiljade radnika nakon akvizicija suparničkih brendova. Jedini koje je pokušao i nije uspeo da preuzme jesu Gucci i Hermès kroz ratoborne i dugogodišnje procese, zbog kojih je i dobio nadimak "Vuk u kašmiru", kojem je kumovao član porodice Hermès.
Tokom poslednjih 40 godina, Arnault je stvorio najveći luksuzni konglomerat na svetu i globalizovao sektor koji je pre toga bio ograničen ambicijama porodičnih evropskih kompanija utemeljenih na tradiciji. Skoro isključivo zahvaljujući njemu, luksuz je sada univerzalna opsesija potrošača na Nanjing Roadu u Šangaju, Via Monte Napoleone u Milanu i Rodeo Driveu u Beverli Hilsu, kao i turistima koji dolaze u LVMH prodavnice na Champs-Élysées u Parizu i Fifth Avenue u Njujorku. Arnault oblači kraljeve i predsednike, njihove supruge, supermodele i slavne ličnosti.
Zbog toga je on najbogatiji čovek u Evropi i četvrti na svetu. (Ili barem vrlo blizu toga, u zavisnosti od dana i kako se pozicioniraju Bezos, Musk i Gates.) Prema poslednjim podacima Bloomberg Billionaires Indeksa, njegovo bogatstvo trenutno se procenjuje na 180 milijardi dolara. Većina Arnaultovog bogatstva potiče od 48 odsto udela u LVMH. On drži te akcije kroz entitete povezane sa firmom Financiere Agache, sa sedištem u Parizu, koja upravlja investicijama Arnaulta i njegove porodice. Iako je često u centru pažnje, prevashodno zbog poslovnih poteza i mnogobrojnih brendova njegove imperije, ovoga puta radije ne bi bio.
Naime, bivši šef francuske obaveštajne agencije Bernard Squarcini, poznat i kao "le Squale" (fr. ajkula) proglašen je krivim u Parizu zbog zloupotrebe svoje pozicije i javnih resursa kako bi pomogao LVMH u praćenju otmičara koji su ucenjivali Arnaulta pre više od decenije. Squarcini je osuđen na dve godine zatvora, koje može odslužiti uz elektronsku narukvicu, novčano je kažnjen sa 200.000 evra i oduzeto mu je još 450.000 evra. Njegov advokat najavio je žalbu.
Squarcini se tokom suđenja branio, tvrdeći da su resursi bili opravdani kako bi se istražio pokušaj ucene. Drugi deo slučaja odnosio se na praćenje Françoisa Ruffina, novinara, aktiviste i po ubeđenju levičara, koji je kasnije postao poslanik. Ruffin je u to vreme radio na dokumentarcu "Merci Patron!" - koji oštro kritikuje LVMH i moć bogatih.
Squarcini je osuđen zbog učešća u ilegalnoj operaciji praćenja, u kojoj je učestvovao nakon što je napustio javnu službu, radeći kao privatni izvršilac za LVMH. Tokom tri godine angažovanja, bivši šef DCRI-ja naplatio je kompaniji LVMH 2,2 miliona evra.
Sve je počelo još krajem 2008. godine, kada je, navodno, jedan od bivših telohranitelja milijardera i paparaco, zahtevao 300.000 evra u zamenu za fotografije Arnaulta sa ženom koja nije njegova supruga. Pierre Godé - koji je pomogao u izgradnji LVMH imperije i bio verni saradnik Arnaulta do svoje smrti 2018. godine - otišao je direktno do šefa francuske domaće obaveštajne agencije Bernarda Squarcinija, i zatražio pomoć.
Nedugo zatim, Squarcini je pokrenuo operaciju praćenja. Agentima iz njegove Direkcije za unutrašnju obaveštajnu službu (Direction Centrale du Renseignement Intérieur -DCRI) bilo je naloženo da pronađu ucenjivača, čiji su mejlovi pratili do traga - internet kafića u Parizu.
Ubrzo su agenti otkrili mogućeg ucenjivača, bivšeg telohranitelja Arnaulta, Leonharta, čiji je angažman prestao dve godine pre toga. Pellegrini, koji je radio za sigurnost LVMH, posetio ga je po nalogu Godéa.
On je rekao da je pozvao Leonharta na ručak kako bi razgovarali o pokušaju iznude, a u narednim danima razmenili su seriju mejlova, koji su kasnije poslužili kao dokazi u sudskom procesu. U jednom od tih mejlova, bivši telohranitelj je priznao da je bio uključen u plan, ali je sugerisao da je njegova namera bila da zaštiti Arnaulta. Do januara 2009. godine drama je nekako bila gotova, iako nije bilo potpuno jasno zašto. Squarcini je na sudu izjavio da ga je Godé pozvao i rekao da je slučaj privatne prirode i da nije zahtevao dalje angažovanje DCRI-ja. Pellegrini je rekao pariskim sudijama da ne zna da li je bilo razmene novca, ali da je Godé imao budžet između 300.000 i 500.000 evra da reši slučaj.
Da li je Bernard Arnault zaista mogao biti "potpuno nesvestan" pokušaja ucene koji se ticao njegove navodne vanbračne afere? To je pitanje koje je francuski sudija planirao da postavi najbogatijem čoveku u Francuskoj na saslušanju u novembru prošle godine. To je pitanje na koje ni sada nema odgovora.
Ni Arnault ni kompanija koju kontroliše nisu bili na suđenju. LVMH Moët Hennessy Louis Vuitton SE postigao je nagodbu sa tužiocima 2021. godine, plativši 10 miliona evra, bez priznanja krivice.
Arnault je istražiteljima rekao da nije bio upoznat sa aktivnostima Squarcinija. Tvrdio je da nikada nije sreo bivšeg šefa obaveštajne službe pre nego što ga je Godé angažovao 2013. godine, nekoliko meseci nakon što je napustio javnu službu, ali je smatrao da je legitimno za velike multinacionalne kompanije da angažuju takve stručnjake. On je negirao bilo kakvo saznanje o planu ucene protiv njega zbog navodne vanbračne afere, i sugerisao je da bi bilo "potpuno normalno" da njegovi timovi rešavaju takve stvari bez konsultacije s njim.
„Želeo bih da napomenem da sam ovde kao svedok, običan svedok, i da optužbe u vezi sa mnom istražne sudije nikada nisu razmatrale“, rekao je Arnault na saslušanju kada je svedočio u novembru. "Bio sam potpuno nesvestan navodnog plana".
Pažnja koja se posvećuje Arnaultu povodom ovog slučaja dolazi u nezgodnom trenutku za njegovu luksuznu imperiju jer globalna potražnja za luksuznim proizvodima opada, a konkurenti, na prvom mestu Hermes, beleže više uspeha u prodaji ultraluksuzne robe.
BiznisKurir.rs/Bloombeg Adria