''SVE MEDALJE STAVIĆU MOJOJ VERI OKO VRATA'': Pešić otkrio od čega zavisi pobeda i kako motiviše naše košarkaše
Svetislav Pešić o karijeri i uspesima koje je nizao uz pomoć podrške porodice
Za njega uspeh nije bio loš učitelj i nije ga zaveo da pomisli da nikada ne može da izgubi. Na uspehe nas je već navikao, ali je i te kako svestan da treneri postoje zbog igrača, a ne igrači zbog trenera. O svom bogatom iskustvu na Kopaonik biznis forumu govorio je Svetislav Pešić, trener srpske košarkaške reprezentacije:
- Nema velike razlike u tome da li si igrač ili trener, već koliko si posvećen poslu. Najlepše trenutke sam doživeo kao aktivan igrač i, verujte, nikad ne sanjam ove današnje utakmice, ali i dalje sanjam kako igram. Zamislite kako se onda osećam kada se probudim?
Pešić je studirao i diplomirao na ekonomiji, kao i njegova supruga. U to vreme, kaže, košarka nije bila biznis kao sad.
- Imali smo novac, nekad stan, ali morali smo i da se obrazujemo.
Interesantno je da Pešić nikada nije želeo da bude trener, to se, kaže, desilo gotovo slučajno. U vreme kada je bio na funkciji generalnog direktora košarkaškog kluba Bosna nije uspeo da nađe zamenu za trenera koji je napustio klub i morao je da "uskoči":
- Nije to kao danas, jedan ode odmah dođe novi. Predsednik kluba mi je rekao dok ga ne nađeš bićes ti. A, u stvari sam pravi trener postao tek onda kada sam shvatio da ono što od igrača tražim, oni i prihvate. I to je bilo to.
Kaže da je bila privilegija da bude trener Divcu, Kukoču, Đorđeviću...
Samouverenosti mu ne manjka, iako tvrdi da je skroman. Valjda to ima veze i sa poreklom:
- Tako sam vaspitavan. Mi iz tih krajeva smo takvi. Balans između skromnosti i samopouzdanja mora da postoji. Biti samouveren bez argumenata je samo hvalisanje.
O tome svedoči anegdota sa prve konferencije za novinare pošto je 1987. postao trener Nemačke:
- Na mom kaubojskom engleskom rekao sam tada novinarima da će Nemačka biti prvak Evrope. Prevodilac je ponovio moju rečenicu i pitao "to ste hteli da kažete?". Potvrdio sam. Znao sam da imaju potencijal i omogućili su mi da kasnije postanem ono što sam danas.
S druge strane Pešić navodi da bez podrške porodice sigurno ne bi uspeo:
- Ovaj posao se radi non stop, pre, posle i u toku utakmice. Nemoguće je živeti život trenera bez te podrške. Kada završim karijeru sve medalje staviću mojoj Veri oko vrata. Uvek sam mislio da nisam dovoljno dao porodici.
Vrhunskom treneru najveći životni uspeh nisu osvojena prvenstva i medalje, već to što je još uvek trener i što je zadržao strast i posvećenost poslu.
- Nema univerzalnog plana za pobedu i uspeh, sve zavisi od ljudi. Nije isto biti danas trener i pre 30 godina. Danas igrači traže od vas rešenje, a mi smo nekad bili kreativni. Trener ne sme sebe da stavi ispred tima, ali igrači moraju da znaju ko je glavni i da ga prate. Mi smo uspeli da nađemo taj balans. Treniramo košarku, ali i međuljudske odnose. Radim to svaki dan. Bez toga nema rezultata. Ne verujem u motivaciju, već isključivo u disciplinu i odgovornost.
Vreme za promene
On naglašava da se srpska košarka opasno približila Amerikancima, ali suština svega je da prihvatimo da neko nešto bolje radi od nas.
- Zamislite da i mi napravimo sport forum? Da razmenimo iskustva. Mislim da je krajnje vreme da nešto promenimo, bez tog koraka uskoro neće biti medalja, ma ni kvalifikacije nećemo proći.
BiznisKurir.rs