VOĆKA KOJU DEJAN GAJI SE DEBELO NAPLAĆUJE: Teško se nalazi u Srbiji, a tražena je širom sveta - Rađa kao luda
Prirodna bogatstva i lepote, pejzažni predeli, nešto je po čemu je naša zemlja nadaleko poznata. U očima stranaca vrlo hvaljena i cenjena destinacija. Kad izađemo iz gradova i zađemo u ruralnije predele, uživamo u šumama, rekama, rečicama, planinskim obroncima, livadama, pašnjacima. Biljke koje kod nas uspevaju su čist dar prirode iz koje se može samo zdravo ubrati.
To treba ceniti, ali i istražiti mogućnosti naše plodne zemlje kao što neki posvećeni ljudi to umeju. Dejan Jakovljević iz Selišta kod Trstenika ima svoje poljoprivredno gazdinstvo nasleđeno od oca i dede koji su decenijama uzgajali voćke i proizvodili sadnice. Završio je Hemijsku školu, ali je već dugo u ovom poslu te je stekao i praktično i teorijsko znanje vezano za sadnju biljaka i uređivanje dvorišta.
– Pamtim da su se i deda i otac bavili proizvodnjom kalemova koja je prerasla u proizvodnju voćnih sadnica i loznih kalemova, a sada i ukrasnih sadnica i drveća. Ideje se umnožavaju sa proširenjem posla pa su kod nas najnovije egzotične sadnice. Usput smo tako pokrenuli i profesionalno uređenje dvorišta. Posle egzotičnih citrusnih voćki poželeo sam da probam nešto sasvim drugačije za naše podneblje. Video sam na jutjubu neku emisiju o ljudima koji su pistaće doneli iz Grčke. Tako sam odlučio da probam i vidim mogu li i ja to da proizvedem – započinje svoju priču Dejan Jakovljević i dodaje da nije bilo lako u početku bez dostupne literature i sa vrlo malo informacija na internetu.
Dejan je uzgoj sadnica pistaća pokrenuo pre osam godina. U svojoj potrazi za informacijama došao je do profesora Ive Miljkovića iz Zagreba koji je živeo u Iranu i napisao knjigu o pistaćima. Značile su mu konsultacije i informacije do kojih je došao. Kao prvi istraživač koji je pokrenuo proizvodnju, Dejan je bio uporan i istrajan. Kaže da se matična stabla stara 7-8 godina koja već rađaju plod orezuju i sa njih skidaju grančice za kalemove.
– Kad sam počeo proizvodnju, sadnice sam držao i na -18 ºC u hladnjači jer nisam imao drugi način da ispitam mogu li da prežive. Isto sam radio kad su bile ekstremne suše i, u odnosu na druge biljke, oni su jedini preživeli – ističe Dejan.
On tvrdi da su pistaći neverovatni i da mogu da prežive više nego kaktusi.
– U Iranu su toliko popularni jer tamo ne može da preživi ni jedna druga vrsta. Noću je -5, a danju +50 ºC. Pored Irana najviše su zastupljeni u Turskoj, Grčkoj, Italiji, Siciliji, Španiji – navodi on.
U Kaliforniji uzgajaju posebnu vrstu kod koje je plod veličine šljive. Međutim, te sadnice su neotporne i traju maksimalno 30 godina, dok u Iranu dostignu i preko 100 godina, u Turskoj 70. Intenzivne agro mere poput đubrenja, navodnjavanja, skraćuju im životni vek.
Skupi su jer ih nema dovoljno, ne rađaju svake godine isti prinos, u svetu pogotovo. Kod nas i sadnice stare 10 godina daju prinos od 15-17 kg ali svake godine rađaju. Popularnost pistaća raste, sve se više koriste i primenjuju u kulinarstvu, kako za slatke tako i za slane poslastice. Nadasve su zdravi zbog svojih nutritivnih vrednosti.
Dejan kaže da uzgoj pistaća uopšte nije zahtevan. Preko leta se samo zalivaju i ništa drugo im ne treba. Otporni su na bolesti, insekte i na svaštojede, rastu i lepo napreduju, a zimi odlično podnose niske temperature. Luče jednu vrstu smole jakog mirisa sličnog boru i zbog toga ih izbegavaju insekti i divljač, te tako sami sebe brane.
On uzgaja i razne druge voćne kulture, spomenuo je kao interesantne papaju, marakuju, nar, pekan orahe, za koje kaže da će tek da budu u ekspanziji narednih godina. Najavljuje da će to biti novi bum na tržištu.
Porodičnu proizvodnju nastavljaju udruženo pa kad zatreba uključuju se i otac i supruga koja radi u školi kao profesor geografije, dok sin već uveliko radi ovaj posao iako je završio studije medicine.
– Mogućnosti za stvaranje ima i treba raditi na njima. Ali treba ceniti i nasleđe koje imamo preuzeto od predaka, poput šumskog drveća. Znamo da je mnogo šuma na izdisaju, a da bi se vegetacija vratila u normalu, neophodno ih je obnavljati i nanovo saditi zbog ostalih kultura – zaključuje Dejan Jakovljević.
biznis.kurir.rs