Jedno dete brine o roditelju, drugo živi u inostranstvu i nakon smrti traži deo stana: Advokat objasnio ko ima pravo na imovinu
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izbor- Ugovor o doživotnom izdržavanju omogućava da stan nakon smrti pripadne davaocu izdržavanja, dok primalac za života ostaje vlasnik nepokretnosti.
- Drugo dete ne može tražiti nužni deo iz stana ako je ugovor punovažan, jer ta imovina ne ulazi u zaostavštinu.
- Ugovor može biti osporen samo iz zakonskih razloga, a ne zbog pukog nezadovoljstva naslednika.
Ugovor o doživotnom izdržavanju jedan je od najznačajnijih ugovora u naslednom pravu. Njime se može obezbediti nega i sigurnost u starosti, ali i urediti kome će nakon smrti pripasti određena imovina.
Ipak, pre potpisivanja važno je razumeti koja prava zadržava vlasnik nepokretnosti, koje obaveze preuzima davalac izdržavanja i pod kojim uslovima naslednici mogu osporavati ugovor.
Zamislimo sledeću situaciju:
Majka je vlasnica stana i ima dvoje dece. Jedno dete godinama brine o njoj, obezbeđuje joj lekove, vodi je kod lekara, plaća račune i pomaže joj u svakodnevnom životu. Drugo dete živi u inostranstvu i retko je posećuje. Želeći da sebi obezbedi sigurnost i negu do kraja života, majka odlučuje da sa detetom koje o njoj brine zaključi ugovor o doživotnom izdržavanju, kojim će se ono obavezati da nastavi da je izdržava, a zauzvrat će nakon njene smrti steći pravo svojine na stanu. Međutim, nakon majčine smrti drugo dete saznaje za ugovor i smatra da mu pripada deo stana, pozivajući se na svoje pravo na nasleđe.
Da li majka ima pravo da na ovaj način raspolaže svojim stanom? Da li je potpisivanjem ugovora izgubila vlasništvo? Šta ako dete prestane da brine o njoj? I može li drugo dete nakon njene smrti da ospori ugovor?
Upravo su ovo neka od najčešćih pitanja koja se postavljaju u vezi sa ugovorom o doživotnom izdržavanju.
Šta je zapravo ugovor o doživotnom izdržavanju?
Ugovor o doživotnom izdržavanju uređen je Zakonom o nasleđivanju Republike Srbije.
Njime se primalac izdržavanja obavezuje da će se nakon njegove smrti na davaoca izdržavanja preneti pravo svojine na tačno određenoj imovini, dok se davalac izdržavanja obavezuje da ga izdržava, neguje i o njemu brine do kraja života, kao i da ga nakon smrti sahrani.
"U praksi su predmet ovih ugovora najčešće stanovi, kuće i druge nepokretnosti. Međutim, važno je razumeti da ugovor o doživotnom izdržavanju nije isto što i ugovor o poklonu. Kod poklona se imovina prenosi bez naknade, dok kod ugovora o doživotnom izdržavanju davalac preuzima obaveze čije trajanje i obim unapred nisu izvesni“, objašnjava za naš portal advokat Aleksandar Anđelković iz Advokatske kancelarije Stanković&Mijatović.
Anđelković ističe da je jedno od najčešćih pitanja osoba koje razmišljaju o zaključenju ugovora da li potpisivanjem primalac izdržavanja gubi vlasništvo nad stanom?
"Odgovor je – ne. Zaključenjem ugovora o doživotnom izdržavanju primalac izdržavanja ne gubi pravo svojine na nepokretnosti. On ostaje njen vlasnik tokom života, dok je prenos prava svojine na davaoca izdržavanja predviđen nakon smrti primaoca izdržavanja“, navodi naš sagovornik.
On pojašnjava da to znači da davalac izdržavanja samim potpisivanjem ugovora ne postaje vlasnik stana, niti na osnovu ugovora stiče pravo da primaoca izdržavanja samovoljno iseli.
Šta sve primalac izdržavanja može da zahteva?
Advokat Anđelković objašnjava da jedna od najčešćih grešaka jeste da se obaveze davaoca izdržavanja u ugovoru odrede samo uopšteno, na primer formulacijom da će se "starati o primaocu izdržavanja“.
Međutim, šta takva obaveza zaista podrazumeva? Da li je davalac dužan da kupuje hranu i lekove? Da li mora da plaća račune? Da li je obavezan da vodi primaoca izdržavanja kod lekara? Šta ako primalac postane nepokretan ili mu bude potrebna stalna nega?
Naš sagovornik navodi da je ugovorom moguće precizno urediti sve ove obaveze.
"Pored obezbeđivanja hrane, odeće, lekova i osnovnih životnih potreba, mogu se ugovoriti i plaćanje komunalnih troškova, održavanje domaćinstva, organizovanje zdravstvene nege, angažovanje negovateljice, novčana davanja i druge obaveze koje odgovaraju potrebama primaoca izdržavanja. Takođe, primalac izdržavanja ne mora nužno da živi u zajedničkom domaćinstvu sa davaocem izdržavanja. Ugovorom se može predvideti da nastavi da živi u svom stanu, dok davalac izdržavanja obezbeđuje ugovorenu pomoć i negu“, navodi advokat Anđelković i dodaje da, što su obaveze preciznije određene, manji je prostor za nesporazume i kasnije sudske sporove.
Našeg sagovornika smo pitali i šta se događa ako davalac izdržavanja prestane da ispunjava svoje obaveze? Anđelković ističe da potpisivanje ugovora ne znači da primalac izdržavanja ostaje bez pravne zaštite.
"Naprotiv, ukoliko davalac izdržavanja ne izvršava svoje ugovorene obaveze, primalac može zahtevati raskid ugovora, u skladu sa zakonom. Na primer, ukoliko davalac izdržavanja prestane da obezbeđuje neophodne lekove, hranu ili ugovorenu negu, takve okolnosti mogu predstavljati osnov za pokretanje sudskog postupka. Raskid ugovora može se zahtevati i kada se međusobni odnosi ugovornih strana toliko poremete da postanu nepodnošljivi. Takođe, zakon predviđa mogućnost raskida ili izmene ugovora usled promenjenih okolnosti koje otežavaju njegovo ispunjenje. Međutim, važno je znati da se ugovor ne može jednostrano raskinuti samo zato što se jedna strana predomislila. Postojanje zakonskog razloga za raskid procenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja“, kaže Anđelković, čije je profesionalna praksa pretežno usmerena na pravo nepokretnosti i imovinskopravne odnose.
Šta ako davalac izdržavanja premine pre primaoca?
Iako se ugovor zaključuje sa namerom da izdržavanje traje do kraja života primaoca, može se dogoditi da davalac izdržavanja premine prvi.
"Zakon o nasleđivanju predviđa da u određenim slučajevima obaveze davaoca izdržavanja mogu preći na njegovog supružnika i potomke koji su pozvani na nasleđe, ukoliko pristanu da nastave izdržavanje. Ako ne pristanu, ugovor se raskida, uz zakonom predviđene posledice“, navodi Anđelković.
On ističe da je ovo pitanje posebno značajno kada se ugovor zaključuje sa osobom koja je i sama starije životne dobi ili narušenog zdravlja.
Da li ugovor o doživotnom izdržavanju može da se zaključi samo sa decom?
Naš sagovornik kaže i da nije nužno da potpisnici ugovora budu srodnici.
"Ugovor o doživotnom izdržavanju ne mora biti zaključen između roditelja i dece, niti isključivo između srodnika. Davalac izdržavanja može biti i drugo lice koje je spremno da preuzme obaveze izdržavanja, uz poštovanje zakonskih ograničenja.Međutim, pri izboru davaoca izdržavanja nije dovoljno osloniti se samo na međusobno poverenje. Potrebno je razmotriti da li je ta osoba zaista sposobna i spremna da dugoročno izvršava ugovorene obaveze, koje mogu trajati godinama ili decenijama“, pojašnjava Anđelković.
Da li deca imaju pravo na nužni deo nepokretnosti?
Kako ističe, jedno od najčešćih pitanja koje se pojavljuje nakon smrti primaoca izdržavanja jeste da li deca imaju pravo na nužni deo nepokretnosti?
"Prema Zakonu o nasleđivanju, imovina koja je predmet punovažnog ugovora o doživotnom izdržavanju ne ulazi u zaostavštinu primaoca izdržavanja i iz nje se ne mogu namiriti njegovi nužni naslednici“, navodi Anđelković.
Vratimo se našem primeru. Ako je majka zaključila punovažan ugovor o doživotnom izdržavanju sa jednim detetom, drugo dete ne može zahtevati deo stana samo zato što je njen zakonski naslednik. Takođe, ne može zahtevati ni nužni deo tog stana samo na osnovu svog naslednog prava.
Međutim, to ne znači da je svaki ugovor o doživotnom izdržavanju nemoguće osporiti.
Kada naslednici mogu da ospore ugovor?
Advokat Aleksandar Anđelković iz Advokatske kancelarije Stanković&Mijatović navodi da se u praksi često pogrešno smatra da je dovoljno da naslednik bude nezadovoljan ugovorom ili da tvrdi kako je njime nepravedno isključen iz nasleđivanja i dodaje da samo nezadovoljstvo naslednika nije pravni osnov za poništaj ugovora.
"Ipak, postoje zakonom predviđene okolnosti pod kojima ugovor može biti osporavan. Jedan od razloga za poništaj postoji kada, zbog bolesti ili starosti primaoca izdržavanja, ugovor u trenutku zaključenja nije predstavljao nikakvu neizvesnost za davaoca izdržavanja. Na primer, ukoliko je ugovor zaključen sa osobom koja je bila u veoma teškom zdravstvenom stanju, može se postaviti pitanje da li je davalac izdržavanja, imajući u vidu sve okolnosti, preuzeo stvarnu neizvesnost u pogledu trajanja svojih obaveza“, kaže nas sagovornik.
Međutim, kako ističe Anđelković, sama činjenica da je primalac izdržavanja preminuo ubrzo nakon zaključenja ugovora ne znači automatski da je ugovor nevažeći.
"Pored toga, ugovor može biti osporavan i po drugim zakonom predviđenim osnovima, kao što su nedostaci sposobnosti za rasuđivanje, mane volje ili nepoštovanje propisane forme. Za pojedine zahteve za poništaj postoje posebni zakonski rokovi, zbog čega je blagovremeno preduzimanje pravnih radnji od naročitog značaja“, kaže naš sagovornik.
Kako se zaštiti pre zaključenja ugovora?
Anđelkovića smo pitali i da posavetuje kako je moguće zaštititi se pre zaključenja ugovora.
"Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti zaključen u formi javnobeležnički potvrđene isprave. Međutim, sama činjenica da je ugovor potvrđen kod javnog beležnika ne znači da su sve njegove odredbe nužno prilagođene konkretnim potrebama ugovornih strana. Pre zaključenja ugovora potrebno je proveriti pravni status nepokretnosti, precizno odrediti predmet ugovora, definisati obaveze davaoca izdržavanja i urediti pitanja stanovanja, lečenja i nege“, navodi Anđelković.
Ističe da posebnu pažnju treba posvetiti situacijama kada je primalac izdržavanja starije životne dobi, narušenog zdravstvenog stanja ili kada među članovima porodice već postoje nesuglasice u vezi sa imovinom.
"Takođe, treba razmotriti mogućnost upisa odgovarajuće zabeležbe ugovora u katastar nepokretnosti, radi zaštite prava koja iz ugovora proizlaze“, savetuje advokat.
Zaključak – ugovor treba da obezbedi sigurnost za života, a ne samo da odredi sudbinu imovine nakon smrti.
Ugovor o doživotnom izdržavanju može predstavljati korisno pravno rešenje za osobe koje žele da sebi obezbede negu, pomoć i sigurnost u starosti, ali i za lica koja su spremna da preuzmu dugoročnu obavezu brige o njima.
Ipak, njegove pravne posledice su ozbiljne i mogu neposredno uticati na imovinske i naslednopravne odnose u porodici.
Osoba koja zaključuje ugovor o doživotnom izdržavanju ne treba da razmišlja samo kome će pripasti njena nepokretnost nakon smrti, već pre svega kako će ona sama živeti do tada.
"Istovremeno, naslednici treba da znaju da njihovo nezadovoljstvo zaključenim ugovorom samo po sebi nije dovoljno da bi ugovor bio poništen. Zbog toga je važno da se pre zaključenja ugovora pažljivo sagledaju sve okolnosti, jasno urede međusobna prava i obaveze i razmotre moguće pravne posledice. Dobro sastavljen ugovor ne predstavlja samo pravnu formalnost. On može biti značajan instrument zaštite imovine, obezbeđivanja dostojanstvene starosti i sprečavanja budućih porodičnih sporova“, zaključuje advokat Aleksandar Anđelković.
Kurir Biznis/Blic