Šta je neurokardiologija i kome je potrebna? Prof. dr Milovanović otkriva kako su povezani srce i mozak
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborVrtoglavica pri ustajanju, lupanje srca, nagli pad pritiska ili gubitak svesti, ali i dugotrajan umor koji se javlja posle infekcije, mogu da budu povezani sa poremećajima u kojima se prepliću rad srca i nervnog sistema. Njihov uzrok zato nije uvek moguće pronaći posmatranjem samo jednog organa, a upravo tim „sivim zonama“ između različitih oblasti medicine bavi se neurokardiologija. Prof. dr Branislav Milovanović, šef Neurokardiološke laboratorije Nacionalnog instituta za srce i krvne sudove "Dedinje", objašnjava za naš portal zbog čega ovu oblast naziva naukom budućnosti, kako neurokardiološka dijagnostika otkriva poremećaje autonomnog nervnog sistema i zašto je određivanje njihovog tipa presudno za izbor terapije.
- Neurokardiologija je nauka koja integriše različite kliničke grane u medicini i bavi se, kako ih mi nazivamo, sivim zonama između različitih naučnih oblasti. Vrlo je korisna za probleme koji se teško rešavaju i kod kojih nije postojalo adekvatno rešenje za lečenje pacijenata. Mi smo učili na fakultetu da čoveka morate gledati kompletno, celoga. Međutim, u razvoju medicine svi su postali superspecijalisti za određeni organ i određene bolesti i ne postoji ta integracija. Upravo je neurokardiologija nauka budućnosti zato što integrišemo različite oblasti medicine. To je takozvana integrativna ili holistička medicina, ali na naučnoj osnovi - naglašava prof. dr Milovanović.
U dijagnostici se koristi visokosofisticirana oprema. Podaci dobijeni EKG-om i merenjem krvnog pritiska obrađuju se matematičkim metodama i specijalnim softverima, što omogućava da se utvrdi tip poremećaja autonomnog nervnog sistema.
- Na Nacionalnom institutu "Dedinje" napravili smo integraciju kardiološke i neurološke dijagnostike, ali i integraciju sa invazivnim kardiolozima, tako da radimo zajedno i konzilijarno. Prvo uradimo neinvazivnu dijagnostiku i vidimo da li pacijent treba da ide na invazivnu dijagnostiku. Tako možemo da odlučimo da li je pacijent, recimo, za ugradnju pejsmejkera, ablaciju, neku drugu invazivnu proceduru ili za neinvazivno lečenje - objašnjava profesor.
Krize svesti prvi simptom
Među prvim i osnovnim indikacijama za neurokardiološku dijagnostiku jesu krize svesti. One mogu da budu posledica kardioloških, neuroloških i neurodegenerativnih oboljenja, a u dijagnostici je potrebno isključiti i epilepsiju. Veliki deo, međutim, čine takozvane neurokardiološke krize svesti, koje su povezane i sa srcem i sa nervnim sistemom i zahtevaju poseban protokol testiranja, dijagnostike i lečenja.
- Nije reč samo o krizi svesti, odnosno o tome da izgubite svest. Možete da imate vrtoglavice, nestabilnost pri ustajanju, ubrzan puls i lupanje srca u mirovanju ili kada ustanete. Postoji i takozvana neodgovarajuća sinusna tahikardija. Kada imate lupanje srca, recimo kada ustanete, to može da bude POTS ili posturalni ortostatski tahikardni sindrom, kada puls značajno poraste u odnosu na bazični nivo. Možete da imate i ortostatsku hipotenziju. Ustanete i naglo vam padne pritisak, osećate se loše, imate presinkopu - samo što ne padnete - ili pravu sinkopu. To su ozbiljni poremećaji. Oni pokazuju da se nešto dešava u vašem organizmu, da možda postoji neka bolest iza toga. Prevencija je da reagujete kada nastanu prvi poremećaji - sugeriše naš sagovornik.
Poremećaji autonomnog nervnog sistema, odnosno disautonomije, mogu da se jave u sklopu različitih bolesti, a neurokardiološka dijagnostika omogućava da se procene stepen oštećenja i njegov značaj za dalje lečenje.
- Kod kardiovaskularnih bolesti procenjujemokardiovaskularni rizik, pojavu iznenadne srčane smrti, naročito kod aritmija, ili prognozu kod kardiovaskularnih bolesti. Ali u principu kod različitih bolesti mogu da postoje poremećaji autonomnog nervnog sistema, sa različitim nivoima oštećenja.
Postinfektivni sindromi
Drugu veliku grupu čine postinfektivni sindromi, među kojima nije samo postkovid. Tu spadaju i sindrom hroničnog umora, hronična Lajmska bolest i drugi postinfektivni sindromi koji se javljaju posle određenih infekcija. Svaka ozbiljna infekcija može da dovede do takvih poremećaja.
- Kod sindroma hroničnog umora govorimo o ozbiljnoj bolesti. U težim stepenima ona može da dovede do invalidnosti. To su često mladi ljudi koji mesecima ne mogu normalno da funkcionišu, napuštaju posao, nekada i godinu dana i više, i veliki deo vremena provode u krevetu. U osnovi može da postoji teško oštećenje autonomnog nervnog sistema, koje ovom našom dijagnostikom može da se dokaže.
Terapija zavisi od četiri tipa poremećaja
U najjednostavnijoj podeli postoje četiri tipa poremećaja autonomnog nervnog sistema - simpatički, parasimpatički, neutralni i četvrti tip, kod kojeg dolazi do opšteg pada energije autonomnog nervnog sistema. Kod svakog od njih mogu da postoje različiti nivoi energije, a u zavisnosti od tipa i terapijski pristup je potpuno drugačiji. Zato, kako objašnjava profesor, postoje četiri različita puta u terapiji.
- Vrlo je bitno koji je tip poremećaja. Ako pogrešite sa tipom poremećaja, možete da ugrozite pacijenta. Znači, idete direktno, ciljano - idemo na uzrok i na tip poremećaja. Lečenje se zasniva na osnovnom principu neurokardiologije, takozvanom kauzalnom, odnosno uzročnom. Ako imate infekciju, idete direktno na infekciju. Ako imate različite tipove poremećaja, terapija zavisi od tipa poremećaja. To je taj personalni pristup koji nije isti kod svih - napominje naš sagovornik.
U lečenju se koriste klasični lekovi koji već postoje, ali i novi, inovativni lekovi, a terapija se bira tačno prema tipu poremećaja. Zahvaljujući neurokardiološkoj dijagnostici i softveru koji se koristi, moguće je odrediti tip poremećaja i prema njemu izabrati odgovarajuću terapiju.
Iako bazični naučnici o poremećajima autonomnog nervnog sistema i postinfektivnim sindromima sve više pišu i znaju, prof. dr Milovanović smatra da kliničari još nemaju dovoljno znanja o ovoj oblasti. Upravo zato posebno ističe značaj edukacije lekara.
- U poslednjih godinu dana objavili smo 15 radova o tome u svetu, a ja sam i u evropskom bordu za sindrom hroničnog umora. Četrnaest godina organizujemo Kongres neurokardiologije, na koji nam dolaze stručnjaci iz celog sveta, a organizujemo i edukaciju o postinfektivnim sindromima sa stručnjacima i udruženjima pacijenata iz Evrope i regiona. Meni je cilj da se ovde doktori malo više upoznaju sa tim. To je vrlo bitno za pacijente - zaključuje prof. dr Branislav Milovanović.