Kako bezbedno uložiti u investicione fondove u Srbiji?
Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izborKada čujete reč "alternativa", na šta prvo pomislite? Oni skloniji pesimizmu verovatno pomisle na zaobilaženje pravila i rizik. Ako vam neko u istoj rečenici pomene i reč "fond", a preživeli ste devedesete godine u Srbiji, finansijski oprez se automatski pretvara u odbrambeni mehanizam: „Bolje da ovo izbegnem.“
Zbog istorijskog nasleđa, nepoverenja i decenijskog nedostatka finansijske pismenosti, investicioni fondovi na našim prostorima predugo su generalno u društvu ne sebi nosili etiketu "visok rizik”. U svetu, realnost je potpuno drugačija. Tamo su fondovi – a posebno Alternativni investicioni fondovi (AIF)– standardni alat građana da uvećaju svoj kapital. U Americi i Evropi niko se ne oslanja na državu, banke odavno nisu ne samo jedina već ni unosna destinacija za štednju. Možda drugačija životna filozofija i nasleđe ali svakako sasvim različit odnos prema novcu - keš ne sme da miruje i gubi se sa inflacijom. Novac se investira u realnu ekonomiju i to više nije privilegija milionera.
Tektonski poremećaj na domaćem tržištu: Šta kažu brojke NBS?
Iako Srbija po procentu korišćenja investicionih fondova i dalje kaska za susedima iz Evropske unije, svedoci smo kada je reč o finansijama i ulaganju ipak istorijske prekretnice. Prema zvaničnim izveštajima Komisije za hartije od vrednosti i Narodne banke Srbije, domaće tržište investicionih fondova beleži konstantan priliv kapitala. Ukupna neto imovina otvorenih investicionih fondova (UCITS) premašila je istorijsku granicu od 1,2 milijarde evra. Prema poslednjim podacima na kraju prošle godine imovina UCITS fondova dostigla je oko 234,5 milijardi dinara, približno dve milijarde evra, dok je krajem maja 2026. iznosila oko 233,7 milijardi dinara. To predstavlja višestruki rast u odnosu na prethodne godine. Paralelno sa tim, formiranje novih alternativnih investicionih fondova (AIF) ubrzano menja strukturu domaćeg tržišta.
Ovaj trend direktno prati promenu ponašanja ulagača. Podaci pokazuju da naši građani i domaće firme sve manje drže novac zarobljen na računima u bankama. Umesto toga, oni taj novac prebacuju tamo gde može više da zaradi – u različite investicione fondove. Prema podacima najviše se biraju fondovi koji čuvaju vrednost novca, ETF-ovi koji prate svetsku berzu i alternativni fondovi preko kojih ulažu direktno u nekretnine i stabilne privatne biznise.
U “baratanju” sopstvenim novcem ma o kom iznosu da je reč građani Srbije se polako usklađuju sa već tradicionalnim svetskim tokovima i fondovi sve hrabrije napuštaju “fioku” visokog rizika.
Za to ima nekoliko krucijalnih razloga koji nisu samo brža zarada. Novac koji se ulaže u fond, ne ulaže se direktno već ide preko računa u banci koja je i depozitar.
Preciznije rečeno, glavni razlog za ovaj talas poverenja leži u rigoroznoj zakonskoj regulativi koja isključuje mogućnost prevara iz prošlosti. Kada uložite novac u investicioni fond u Srbiji, vi ga ne uplaćujete na privatni račun društva za upravljanje fondom već kastodi banci.
Ovaj ključni aspekt zapravo je i glavna razlika koja jasno razdvaja regulisane fondove od “divljih” investicionih šema kojih se sećamo iz prošlosti: novac nikada ne ide direktno investitoru koji upravlja fondom, već uvek prolazi kroz banku.
Gde je tu sigurnost? Sistem "Kastodi banke" kao štit
Put novca u regulisanom fondu kreće od računa kod poslovne banke. Kod nas su to mahom strane banke, baš kao i u Evropi velike, sistemski stabilne. Jednostavno rečeno, gde već s poverenjem držimo štednju.
Novac se ne uplaćuje direktno odnosno, nema privatnih računa. Građanin ili pravno lice - investitori novac uplaćuju na poseban, namenski račun fonda otvoren kod depozitara-banke koja ima dozvolu Narodne banke Srbije i odobrenje Komisije za hartije od vrednosti za obavljanje depozitarskih poslova. Kastodi banka (depozitar) čuva imovinu fonda odvojeno od imovine Društva za upravljanje alternativnim investicionim fondom (DZUAIF) i prati sve transakcije.
U ovom strogo kontrolisanom toku imovina fonda je potpuno odvojena od imovine kompanije koja njime upravlja.
Društvo za upravljanje alternativnim investicionim fondovima (DZUAIF) donosi investicione odluke odnosno u šta se novac ulaže međutim - sama ne prima i ne drži novac. Građanin koji je uložio odnosno, investitor, dobija investicione jedinice srazmerne svom ulogu i vrednosti neto imovine fonda u momentu uplate.
Banka u kojoj se vodi račun fizičkog ili pravnog lica odnosno investitora, kao i depozitar fonda, obveznici su Zakona o sprečavanju pranja novca i u obavezi su da prate sve sumnjive transakcije.
Banke - depozitar kao čuvar i nadzornik je praktično najvažniji element zaštite investitora u sistemu investicionih fondova. Nijedan alternativni investicioni fond (AIF) ne može poslovati bez imenovanog depozitara, a Komisija za hartije od vrednosti mora dati saglasnost na izbor depozitara. Prema našem zakonu i EU regulativi banka kao depozitar ne samo što čuva imovinu nego vrši i nadzor novčanih tokova: prati sve uplate i isplate i otkriva eventualne nepravilnosti
Banka depozitar u svakom sekundu kontroliše svaki nalog, proverava da li se novac troši isključivo u skladu sa zakonom i prosto rečeno – garantuje da niko ne može da "nestane" sa vašim kapitalom. Sve ovo odvija se pod direktnim, rigoroznim nadzorom države i Komisije za hartije od vrednosti.
Zaštita malog investitora: Diversifikacija
Nisu samo banke garant da neko bukvalno rečeno ne pobegne sa vašim novcem. Najveći strah svakog početnika je: "Šta ako sve izgubim?" Kod fondova je taj rizik sveden na minimum zahvaljujući diversifikaciji (raspodeli rizika).
Ako uložite sav novac u kupovinu jedne akcije ili u samo jedan lokalni biznis koji loše posluje – u problemu ste. Ali kada novac uložite u domaći fond, menadžeri ga raspoređuju na desetine različitih strana. Ako jedan projekat ili jedna kompanija privremeno uspori, preostali uspešni segmenti vuku vaš profit napred.
Kako se uključiti?
Pravila igre su se promenila i postala da kažemo, demokratska. Fondovi više nisu privilegija isključivo bogatih. Danas svako može ulaganjem u fond imati svoje deo primera radi Google ili Apple ili neke druge svetske kompanije, nekretnine… Za ulazak na globalne berze kroz klasične i indeksne fondove (ETF) više vam ne trebaju hiljade evra – možete početi sa ulozima od svega par desetina evra. Sa druge strane, ako posedujete kapital od 5.000 ili 10.000 evra, domaći Alternativni fondovi (AIF) vam omogućavaju da preskočite berzu i postanete direktan suvlasnik profitabilnih nekretnina u izgradnji ili uspešnih privatnih kompanija.
Alternativni investicioni fondovi AIF predstavljaju poseban tip investicionog fonda koji prikuplja kapital od različitih investitora s ciljem da taj novac pametno uloži u različite imovine. Za razliku od klasičnih fondova koji su uglavnom vezani za standardne hartije od vrednosti, AIF-ovi nude znatno veću slobodu u izboru investicija i strategija ulaganja.
Umesto tradicionalne berze, ovi fondovi kapital usmeravaju u specifičnu imovinu poput nekretnina, privatnih kompanija, startapa, hedž fondova ili čak sirovina.
Građani Amerike i Evrope koji zarađuju prosečno svoju finansijsku sigurnost ne brane pasivnošću. Brojke NBS jasno pokazuju da se i kod pristup ozbiljno menja i da novac sve manje spava na štednim računima.
Promo