prim. dr Marija Đurović

Anoreksija menja život cele porodice: Psihijatar upozorava da bolest počinje već sa 12 godina

Dodajte Kurir Biznis u vaš Google izbor
Shutterstock Privatna arhiva Anoreksija je najsmrtonosnija psihijatrijska bolest
Anoreksija nije samo želja za mršavošću. Reč je o ozbiljnoj bolesti koju karakterišu strah od hrane, opsesivno brojanje kalorija i povlačenje iz društva.

Iako je mnogi povezuju isključivo sa željom za mršavošću, anoreksija je najsmrtonosnija psihijatrijska bolest. Može da počne već u ranom tinejdžerskom uzrastu, a posledice ne ostavlja samo na telo već i na psihičko zdravlje, porodicu i čitav život obolele osobe. U susret Svetskom danu borbe protiv poremećaja ishrane (2. juna), prim. dr Marija Đurović, psihijatar i subspecijalista psihoterapije, govori o simptomima koje ne treba zanemariti i objašnjava zašto je rano lečenje od presudnog značaja.

Šta spada u poremećaje ishrane

U zvaničnoj medicinskoj klasifikaciji poremećaja ishrane za Evropu, uključujući Srbiju, prepoznaju se anoreksija nervoza, bulimija nervoza, atipični oblici ovih poremećaja, prejedanje uz psihičke smetnje, povraćanje sa psihičkim smetnjama, drugi poremećaji ishrane i takozvani nespecifični poremećaji ishrane. U američkoj klasifikaciji postoji dodatno prepoznati sindrom noćnog jedenja.

- Osobe koje boluju od anoreksije se plaše da se ne ugoje, boje se hrane, povećane telesne mase, boje se da, jednom kada počnu da jedu, neće moći da stanu. U osnovi je dominantni simptom strah. Pored toga prisutno je osećanje stida i inferiornosti. To su duboki nesvesni strahovi koje treba istražiti i razumeti - objašnjava prim. dr Đurović.

Uz malu telesnu masu, strah od hrane i gojaznosti idu i određene kompenzatorne metode koje se koriste pored gladovanja, kao što su namerno povraćanje, preterana fizička aktivnost, zloupotreba laksativa i diuretika. Među čestim posledicama bolesti je i gubitak menstrualnog ciklusa.

- Pored ovih simptoma, one imaju jednu preokupiranost mislima o hrani i kalorijama. Po ceo dan računaju koliko kalorija smeju, a koliko ne smeju da unesu. Imate apsurd da osoba ima 32 ili 33 kilograma, a neće da jede ulje ili neku drugu namirnicu da se ne bi ugojila. To je potpuni pomak od realnosti - sugeriše psihijatar.

Osobe koje boluju od anoreksije se plaše da se ne ugoje, boje se hrane i povećane telesne mase Foto: Shutterstock

Anoreksiju prate i brojni psihijatrijski simptomi poput depresivnosti, nezadovoljnosti, izraženog straha, anksioznosti, gubitka socijalnog interesovanja i povlačenja.

- One se slabo druže. Karakteriše ih i izraženi perfekcionistički stil. Sve mora da bude najbolje. Najbolji đaci, najbolje ocene. Ali perfekcinizam traje dok bolest ne uzme maha. Posle se zatvaraju u svoj svet i više nema prostora ni za druženje ni za učenje, takoreći ni za šta drugo osim za bolest. Bolest postaje dominantna u životu ovih osoba - naglašava psihijatar.

Počinje već u dvanaestoj godini života i, ako se ne leči, može da postane hronična bolest. To može da bude celoživotni poremećaj sa kojim se osobe godinama bore i imaju sve navedene simptome.

- Ono što je isto važno jeste da se porodica potpuno menja. Onda nemate samo bolesnika, nego imate i porodicu koja se na neki način razboli - sugeriše prim. dr Đurović.

Zajednička nit svih poremećaja ishrane

Anoreksija je najsmrtonosnija psihijatrijska bolest. I ostali poremećaji ishrane nose sa sobom različite rizike, ali od anoreksije bukvalno može da se umre. To je jako važno napomenuti, ističe naša sagovornica, i smrtnost se kreće čak do 15 odsto.

- Do smrti dolazi kao posledica gladovanja, namernog povraćanja i disbalansa elektrolita. Usled gladovanja dolazi do zatajivanja srca i hipoglikemijske kome, što može da vodi u smrt, ili eventualno, mada ređe, kao posledica suicida.

Na psihijatrijskoj klinici umesto na intenzivnoj nezi

Pored smrtnosti, problem je što niko ne želi da prihvati te mlade ljude da se leče. Niko neće da primi pacijenta koji je toliko životno ugrožen i za koga se plaše da će da umre.

- To jeste psihijatrijska bolest, ali kada nam dođe osoba koja ima 25 ili 30 kilograma, to više nije samo psihijatrija. To je urgentna medicina, životno zbrinjavanje životno ugroženog pacijenta. Takav pacijent mora biti u jedinici intenzivnog lečenja, u metaboličkoj jedinici, a tamo neće da prime te pacijente. Mi ih primimo kod nas, ali nemamo mogućnosti da im na adekvatan način pomognemo - ističe naša sagovornica.

U suštini svih poremećaja ishrane leže psihološki, emocionalni problemi, sve ostalo su simtomi, dodaje.

U suštini svih poremećaja ishrane leže psihološki, emocionalni problemi, sve ostalo su simtom Foto: Shutterstock

- Da li je neko gojazan, da li je jede previše, premalo, da li namerno povraća hranu… to su simtomi. Možemo reći da su oni vrh ledenog brega, ono što vidite. A to što vidite je jedna mala mrvica svega onoga što je u stvari ispod. Time što ne vidimo, je zapravo ono s čime moramo da se bavimo - poručuje prim. dr Marija Đurović.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

Foto: Prevencija kao garancija

Šta povezuje anoreksiju i gojaznost? Psihijatar otkriva emocionalne probleme koji najčešće stoje iza poremećaja ishrane